josip bratulić Glagoljica: pismo, znak, slika Naslov moga saopćenja trebao bi, zapravo, glasiti ,GLAGOL- JICA: ZNAK — PISMO — SLIKA. Najprije je bio znak, zatim i pismo, konačno slika, ili upravo slika i pismo. U početku bijaše znak. Prije nego što ću započeti raspravu o ovoj temi, samo nekoliko najnužnijih napomena. Učili smo u školi da je glagoljica prvo slavensko pismo. Prije misije Konstantina Ćirila i Metoda u Moravsku 863. godine, prema riječima Žitja, Konstantin Ćiril izumio je pismo kojim je zapisao pr- ve na slavenski jezik prevedene tekstove. Ima još učenjaka koji ne misle tako; neki glagoljicu pripisuju svetom Jeronimu. Za nas su re- levantni povijesni izvori a oni govore da je glagoljica djelo Ćirilovo. Oni koji misle drugačije, trebali bi nam podastrti druge izvore, jače od naših, da glagoljica nije Ćirilovo pismo. Ovoliko za početak naše rasprave. Konstantin Ćiril sastavlja pismo za Slavene. Tada Slaveni sebe nazivaju ,,Slovjene“, ime koje je uobičajeno u slavenskim izvorima onoga vremena. Slaveni, slavenski i slično potječe od latinskog ko- relata. Slaveni sami sebe zovu ,,Slovjene“. Šta znači ,Slovjene“? Brojni su etimolozi koji su pokušavali riješiti ovu zagonetku. Što jest u jezgri te riječi, koji joj je izvor, koji etimon? Ima različitih tu- mačenja: ,,koji žive uz rijeke“, ,koji su bogati“, ,koji su slavni“, ,koji žive na obrađenoj zemlji“, itd. Nas zanima šta je Konstantin Ćiril mislio da znači ime Slovje- ne. Što je pučka etimologija tada čula u riječi ,Slovjene“, Slovjene jesu oni koji govore, oni koji se jezikom među sobom razumiju. Za pojam narod oni imaju izraz , jenzik“. Narod je jezik. Jezik održava narod na okupu. Metodije, kad bude govorio o prijevodu Svetog pi- sma, reći će: grčki etni znači slavenski je"zik. | danas ljude i narode razlikujemo po jeziku. | tada su se oni razlikovali po jeziku. Slaveni su slovili, te su zato ,Slovjene“. Oni koji ne govore jesu nemci, ni- jemci. Narod s kojim su se susretali, a kojeg jezik nisu razumjeli, nazvali su Nemci, Nijemci. Slično je i u njemačkom: Teutsche, De- 166