menuti veliki brevijar Vida Omišljanina, napisan za Roč, zatim dva roč-
ka misala (jedan je u Beču, drugi u Kopenhagenu), pa dva humska bre-
vijara (oba u Zagrebu, jedan u Sveučilišnoj, drugi u Akademijinoj knji-
žnici), jedan dragućki brevijar, a da pojedine fragmente (npr. dva stara
dragućka misala) i ne spominjemo. Ovdje je potrebno naglasiti da je za
ovu sredinu kupljen i Novakov misal, prema kojemu je u Istni stvorena
redakcija za prvu našu štampanu knjigu, Misal iz god. 1483. Na stvara-
nju prve hrvatske tiskane knjige, bez sumnje, radili su ročki glagoljaši,
kojima je pripadao danas vrlo malo poznati žakan Juraj, koji je o štam-
panju ostavio zapis u Misalu. U ovom kraju na prijelazu iz 15. u 16. st.
Roča.? U ovom su kraju — barem tako pokazuju jezične osobine pojedi-
nih tekstova — bili priređeni, odnosno prepisani ili redigirani mnogi
popularni srednjovjekovni tekstovi, koji su se kasnije našli u različitim
zbornicima, od Petrisova, Vinodolskog, Grškovićeva do različitih disi-
pula i homilijara.

Upravo ti tekstovi s mješavinom čakavsko-kajkavskog dijalekta svo-
jim postankom vezuju se za ovaj kraj koji i inače prihvaća čakavski
dijalekat kao književni jezik, ali se ne može tako lako otrgnuti ni od
svojih kajkavskih jezičnih osobina, jer je narodni jezik u našoj srednjo-
vjekovnoj književnosti neprestano, i u svim krajevima, zapljuskivao knji-
ževni jezik. Kajkavski elementi su tako već početkom 15. st. ulazili u
hrvatsku književnost upravo ma našem istarskom području, premda i
kasnije kajkavski hrvatski književnici, barem jednim dijelom, u svoj
jezik unose tragove glagoljaškočakavskih jezičnih elemenata (npr. A.
'Vramec).

Zbog daljnjih istraživanja istarskog udjela u srednjovjekovnoj umjet-
nosti i književnosti Hrvata potrebno je naglasiti pojedine probleme, ko-
jih bi rješavanje pomoglo osvjetljavanju puta i sudbine naše starije knji-
ževnosti.

I. Potrebno je utvrditi i odrediti sve tekstove, i liturgijske a još više
neliturgijske, koji su svojim postankom ili boravkom vezani za Istru.“

Katalog djela koja su nastankom ili boravkom vezana za Istru poka-
zao bi relativno visok kulturni nivo književnoprosvjetne i društvene dje-
latnosti naših popova glagoljaša, a prema tome i našeg naroda općenito,
jer su u srednjovjekovnoj književnosti i kulturi participirali svi stanov-
nici nekog kraja, regije, grada — po prilici kao u nekim zajedničkim
elementima folklora.

H. Trebalo bi jezički i tekstološki proučiti Istarski razvod, koji je
vrlo interesantan za srednjovjekovnu političku i gospodarsku povijest,

 

O hrvatskom književniku Šimunu Greblu, Istarski mozaik 1, 1969, str. 19—33.

0 )mmn rukopisi otoka Krka (1960) i rukopisi Jugo-
md—u-l 1969) gdmdnu odre: uspo-
s “Mmmái )i N mg ugi_dio ove knjige, bit će diti i