NOVA CROATICA » Zagreb, VI (2012) 6 UDK 811-163.1 Damjanović, S. STAROSLAVENSKE POČETNICE | ČITANKE U XIX. I XX. STOLJEĆU Josip Bratulić U osvitku slavenske prosvjete, 863. godine, kada su krenuli u misiju među Slavene u Moravskoj, Sveta braća Konstantin Ćiril i Metod, nosili su knjige na novoizumljenom pismu koje je sastavio jedan od njih - Konstantin Filozof. Opće je mišljenje da je to bila glagoljica, kakva se sačuvala u najstarijim kodeksima, i koja je imala opći izgled oblosti, te se u slavističkoj znanosti zove obla; nekoć se nazivala i bugarskom, dok nije i u Hrvatskoj pronađeno spomenika takvoga, obloga, ali i prijelaznoga pisma. Pismom, riječju Božjom, Evanđeljem, a riječ je tada u slavenskom govoru glasila “slovo"', Sveta su braća u sinonimnu svezu dovela Riječ Božju, Drugu Božan- sku Osobu, Sofiju- Mudrost, Isusa Krista i Slavene — koji će — prema njima — ispuniti povijest, eshaton, u ponovnom svečanom dolasku Isusovu na svijet, kad se ispune Pisma, tj. Apokalipsa. Riječ je istoznačnici za grčku riječ logos-Logos, odnosno latinsku verbum-Verbum. I Logos i Verbum ozna- čavaju Krista. Konstantin Ćiril etimologijski je naziv za Slavene (“Slovjene"') povezao s narodom koji je pozvan u kršćansku ekumenu. I prve starosla- venskim jezikom zapisane riječi bile su: Iskoni b€ Slovo i Slovo bć u Boga i Bog bć Slovo. Konstantin Ćiril i njegov brat Metod htjeli su prosvijetliti ne samo posvećenike, službenike oltara, nego sve ljude koji su prihvatili kršćanstvo kao novu životnu vrednotu. Napuštanje poganstva moralo bi, prema Ćirilu, 91