što je Zadar vrlo rano razvio sve oblike visoko razvijenoga kulturnog života, pa tako i život crkvene scene, nego i zbog svog specifičnog polo- žaja — Zadar stoji na putovima od juga prema zapadu i prema sjeveru. S talijanske obale kroz Zadar putovi vode prema Zagrebu, Ostrogonu ili Krakovu, ali isto tako Zadar je postaja na putu od Venecije ili Akvi- leje na jug prema Dubrovniku, Bariju ili Ankoni. U valoriziranju dosadašnjih podataka o tekstovima, osobito o nji- hovu nastanku, životu, promjenama i nestajanju, trebat će se više osvr- tati na domaće prilike, a manje na opća evropska kretanja ili pak na slične pojave kod naših zapadnih susjeda. Komparatističko proučavanje naših prikazanja pokazalo bi da je više riječ o zamršenom filijacijskom preplitanju mego o nekim jačim utjecajima koje su maši tekstovi pretr- pjeli. Kako je u scenskim igrama bila uvijek riječ o zadanoj i strogo postavljenoj temi — osnovica je Evanđelje i tek rijetko koji apokrifni umetak ili možda veći dio apokrifa — za neko sustavnije prosuđivanje tekstova nije bilo naročite potrebe. Stih — osmerac — koji je vrlo sta- rog postanja, postaje najčvršće vezan za ovakav tip izražavanja, te je stihom bilo lakše izreći misao nego proznim izrazom. Franjo Fancev bio je postavio tezu da je upravo u krilu latinaške crkve — koja, dakle, ne upotrebljava staroslavenski kao liturgijski jezik — rođena pučka pobožna književnost koju će dalje razvijati i pronositi vjerske bratovštine. Pobožne bratovštine, poticane od crkve, za vjernički puk, priređivale su sastanke, na kojima su se čitanja legendi izmjenji- vala s pjevanjem pobožnih pjesama. Naravno da su iz latinaške crkvene sredine takvi tekstovi lako prelazili na glagoljaško područje, u istu ili sličnu pučku sredinu, te ih na tom putu ništa nije ometalo. Prva vijest o pjesmama na hrvatskom jeziku potječe iz druge polo- vine 12. stoljeća, i vezana je za Zadar: Zadrani su papu Aleksandra III dočekali — prema pisanju kardinala Bosona — »cum inmensis laudibus et canticis altisone resonantibus in eorum sclavica lingua« — gdje se pod pojmom canticum možda treba razumijevati pjesma na staroslavenskom, a pod lauda pjesma na hrvatskom narodnom jeziku. Svi priručnici povijesti naše književnosti dio naše najstarije stiho- vane produkcije vezuju uglavnom uz povijest bičevalačkog, flagelantskog pokreta u Italiji, a koji se započinje pokretom Rainerija Fasanija. Iako se često naglašava da su kod nas, prije nego u Umbriji, postojale bra- tovštine bičevalaca (batudi, verberati), s tim podatkom treba biti oprez- 39