66 XII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Stjepan DAMJANOVIĆ 2000000000000 000000000000G $000000000000005 S razmeđa 14. i 15. st. je Ivančićev zbornik, iz 15. su Vinodolski, Oxfordski, Petrisov, Sienski, Kolunićev, Greblov itd., iz 16. su Tkonski, Petrinićev, Grškovićev, Žgombićev, Klimantovićev itd., tj. iz toga razdoblja (do kraja 16. st.) imamo ih više od 20 sačuvanih! Neki među njima su monotematski, tj. sadrže samo jednu vrstu tekstova. Najčešće je riječ o korizmenjacima, tj. zbirkama korizmenih propovijedi (npr. Korizmenjak iz Oporta, zatim Greblov korizmenjak itd.). Velika većina ih nudi raznolik i bogat sadržaj, a najzanimljiviji i najbogatiji je Petrisov zbornik iz 1468., koji na svojih 700 stranica predstavlja ,antologiju tekstova iz raznih razdoblja i izvora obilježenu iznimnom raznovrsnošću i slojevitošću sadržaja“ (E. Hercigonja). 'Ako kažemo da se u zborniku nalaze tekstovi iz moralke, religiozno-propedeutič- ki spisi, kazusi crkvenoga prava, crkveno govorništvo, rituali, legende, mirakuli apokrifi, anegdote, dijelovi Lucidara, tj. srednjovjekovne enciklopedije, poezija, pripovijesti o Akiru, o Troji itd., moramo se zapitati kakvu je to naobrazbu imao anonimni autor i kakve su to bile biblioteke u koje je zalazio ili ih posjedovao. Posebno naglašavam da se u našim glagoljaškim zbornicima nalaze odlični pri- jevodi s latinskoga, talijanskoga i češkoga jezika, koji su znatno pomogli da knji- ževna čakavština i drugi hrvatski književnojezični idiomi razviju frazarij i rimarij, da postanu pogodno sredstvo za izražavanje svakoga sadržaja. Nije manje zanim- ljivo ni manje važno što hrvatska srednjovjekovna književnost u tim zbornicima nudi veliku većinu najpopularnijih tekstova europskoga Zapada i to bez veliko- ga vremenskoga zaostatka. Dopustit ću si nešto opširnije nabrajanje popularnih tekstova europskih književnosti na latinskom jeziku, koje u prijevodu čuvaju naši zbornici: Miracoli della gloriosa Vergine, Confessionale generale, Vira et Transitus Sancti Hieronymi, Dialogi Gregorii papae, De morte prologus, Altercatio corporis et animae, Summula Antoniana, Fiore di virtu, Modus bene vivendi ad sororem, Disticha moralia Catonis, Paradisus animae, Visio Tundali, Sermones de sanctis, Elucidarius, roman o Troji, Aleksandrida, viteški romani o Lancelotu, Tristanu itd. To bi nabrajanje moglo biti i dvostruko dulje, ali i ovoliko je dostatno da po- kaže uključenost srednjovjekovne hrvatske književnosti u suvremene joj europske tijekove. U tom je kontekstu zanimljivo podsjetiri da najstariji ostaci hrvatske zborničke literature nude tekstove s europskoga Istoka, koji su u našu književnost ušli posredstvom staroslavenskih prijevoda. Antologija u naše vrijeme obično znači odabir najboljega, najljepšega ili po ne- kom kriteriju najvažnijega. Postoje i izbori koje zovemo hrestomatijama (od grč. chrestos — koristan, valjan + mathesis — učenje). Ti izbori mogu sadržavati izbore književnih djela namijenjenih učenju, ali i tekstove drukčijega sadržaja, rakođer namijenjene svladavanju određene problematike. Čini se tako kao da kod antologi- je prevladava vrijednosni, a kod hrestomarije funkcionalni kriterij. Ako prihvatimo