g8 U povodu 520. obljetnice prve hrvatske tiskane knjige Hrvatsko glagoljaško blago Prije 520 godina, točnije 22. veljače 1483, tiskana je prva hrvatska knjiga. Bio je to Misal po zakonu rimskoga dvora pisan crkvenoslavenskim jezikom hrvatske redakcije i otisnut u dvobojnome crnom i crvenom tisku s prelijepim inicijalima i iluminacijama. To je ujedno prva knjiga tiskana na cijelome slavenskom jugu. Savršenošću slova te ljepotom sloga i otiska ta prva glagoljska inkunabula najljepša je od svih glagoljskih knji- ga koje su se tiskale od XV. pa sve do početka XX. stoljeća. Do danas je u nepotpunim oblicima sačuvano 11 primjeraka prve hrvatske tiskane knjige, od čega se šest čuva u Hrvatskoj i pet u inozemstvu. Najpotpuniji primjerak s 218 listova čuva se u Sankt Peterburgu. U spomen na hrvatski prvotisak Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 22. veljače slavi kao svoj dan. este li ikada razmišljali o tome što je izum tiskarskoga stroja ldnnin čovječanstvu? | prije toga izuma bilo je knjiga, onih pisanih rukom. Pisali su ih i prepisivali u samostanima. Svaka odnjih bila je unikat. Samo se u velikim skriptorijima događalo da se ista knjiga prepisuje u nekoliko primjeraka, ali to je bilorijetko. Kudikamo najčešće pisao se samo jedan primjerak. Knjiga je bila rijetka dragocjenost koju si je mogao priuštiti kakav bogat plemić te samostanska ili župna zajednica. Kada su se pak počele tiskati, knjige su stale stizati na sve više adres4 te je počeo onaj proces koji se obično naziva demokratizacijom kulture. To znači da je početak tiskanja knjiga jako važan datum u kulturnoj povi- jesti svakoga naroda. Glagoljične inkunabule jesu osobitost hrvatske kulture Premda su se knjige izvan Europe tiskale i ranije, ipak europski intelektualci početke tiskarstva vežu uz ime Johannesa Guten- berga jer je njegova Biblija, tiskana između 1442. i 1445, doista početak tiskanja pomičnim slovima. Ima 1282 stranice, a da bi ih otisnuo, Gutenberg je upotrijebio 290 grafičkih znakova. Doista raskošan početaki $ve knjige koje su otisnute do kraja XV. sto- ljeća stručnjaci nazivaju inkunabulama. Riječ inkunabula napravljena je od latinskoga in cunabulis, što se može prevesti kao u kolijevci, pa bi se moglo reći da su inkunabule knjige koje pripadaju dje- tinjstvu tiskarstva. Kultura svakoga na- roda ponosi se svojim inkunabulama. No, nije uvijek lako odrediti kojoj na- cionalnoj kulturi pripada neka inkunab- ula. Na primjer, ako je neki Hrvat u nekome zapadnoeuropskom gradu na latinskom jeziku otisnuo inkunabulu, može li se ona smatrati svojinom hrvatske kulture? Teško da se može, iako se takva dostignuća obvezatno spominju onda kada se govori o hr- vatskim prinosima europskoj kulturi. No, i po najstrožim mjerilima hrvatska se kultura može pohvaliti s devet inkunabula. Po tome bogatstvu druga Prva hrvatska knjiga tiskana prije 520 bio je Misal po zakonu rimskoga dvora. prof. dr. Stjepan Damjanović Dragutin Staničić je među slavenskim kulturama. Bogatiji su samo Česi, a osim njih i Hrvats inkunabule od Slavend imaju još Ukrajinci i Crnogorci. Od devet hrvatskih inkunabula tri su, kao i većina europskih, otisnute latinicom, ali šest ih je otisnuto glagoljicom. Izvan Hrvatske nema glagoljičnih inkunabula, pa su one prava 0so- bitost hrvatske kulture. Izrasle su iz višestoljetne bogate i sloje- vite glagoljaške baštine. To su Misal po zakonu rimskoga dvora (1483), Brevijar po zakonu rimskoga dvora (1491), Traktat o is- povijedi (1492), Baromićev brevijar (1493), Senjski misal (1494) i Spovid općena (1498). Hrvatski prvijenac ili priča o bijelom gavranu Najstarija hrvatska inkunabula otisnuta je 22. veljače 1483, t prije 520 godina, i naziva se Misal po zakonu rimskoga dvora. To je prva knjiga tiskana u jugoistočnoj Europi i prvi katolički misal koji nije bio otisnut na latinskom jeziku i latinicom. Taj hrvatski prvijenac otisnut je nešto više od tri desetljeća nakon Gutenber- gove Biblije i to iste godine kada je bila otisnuta prva knjiga u carskome Beču ili npr. 70 godina ranije od prve knjige tiskane u Moskvi. Taj uspjeh hrvatskih glagoljaša to je veći što oni nisu mogli posudivati slova i majstore kao oni koji su knjige tiskali a- tinicom, nego su morali imati svoje rezače slova, svoje slagare i svoje korektore. Očito je to da je glagoljaška sredina imala znatne materijalne mogućnosti i sposobne ljude jer prva hrvatska tiskana knjiga nije važna samo po starini nego i po ljepoti. Kada je jedan njezin primjerak ugledao ukrajinski svećenik i istaknuti bjeloruski slavisti orijentalist Mihail K. Bo- brovski, tražeći načina da iskaže njezinu posebnu vrijednost, uskliknuo je da je ta knjiga rjeđa od bijeloga gavrana. Prvi opis Misala Bobrovski_je napisao rukom na latinskom jeziku 1820, a on je i prvi slavist koji je počeo proučavati hrvatsku tiskanu knjigu. U hrvatskoj kulturnoj javnosti prvo- tisku glagoljskoga Misala osobita se po- zornost počela pridavati od pedesetih go- dina prošloga stolj g Misal je knjiga u kojoj se nalaze molitve, psalmi i čitanja koja se najčešće rabe na misi. Takva knjiga, zajednička za sav ka- tolički svijet, oblikovana je od X. do XII. stoljeća, a kako je nastala po naredbama iz Rima, hrvatski su glagoljaši takav misal nazivali “po zakonu rimskoga dvora“. 0da-