Kao i u mnogočemu, V. Jagić je i u ovome prvi: upozorio je još 1868. godine na kajkavizme u tekstovima iz Petrisova zbornika kada je za 9. knjigu Kukuljevićeva »Arkiva« prire- divao neke dijelove toga zbornika (Rumanac trojski, Slovo premudrosti Akirove itd.). Poslije toga Jagićeva upozorenja četvrt stoljeća nema o kajkavizmima u 15. stoljeću čak ni usputnih bilježaka u hrvat- skoj slavističkoj literaturi. Godine 1892. u 12. knjizi Djela JAZU izašao je u latiničkoj transkripciji Kolunićev zbornik.* Tekst je priredio M. Valjevac i napisao predgovor V-XVIII), zatim mali rječnik nepoznatih, stranih riječi (XVIII-XXVIID) i Imena ljucka i geografska (266-272). U tekstu naišao je Valjavac na kajkavske jezične osobine, adaptiranje tuđica koje navodi u svoja dva mala rječnika također ga je moglo na- vesti da se zamisli nad tim problemom, ali nije to učinio, ma- da mu je bilo poznato, što se vidi iz predgovora, da se i u dru- gim hrvatskoglagoljskim zbornicima nalaze neke kajkavske crte. Iz svega toga on nije izvodio nikakav zaključak. Prošla su opet dva desetljeća i ponovno se javio V. Jagić, pola stoljeća dakle nakon što je objavio dijelove Petrisova zbornika. U svom tekstu Zur Visio Tundali, (AslPh 35, Berlin 1914, str. 501-513) on iznosi pretpostavku da je autor Tundalo- va viđenja u Petrisovu zborniku bio glagoljaš »... der in der kirchenslavischen Sprache einige Belesenheit hatte, aus einer Gegend stammen, wo der čakavische Dialekt schon zum kaj- kroatischen und kajslovenischen den Ubergang zeigte, also irgendwo in Nordistrien oder im kroatischen Kiistenland«.? Zanimljivo je svakako vidjeti koje primjere Jagić smatra kaj- kavizinima. On navodi pridjev bruman, imenicu žveplo, zatim lekseme kao što su glubina, glubok, vekši, hišnik, le, are, pra- viti (=Sreden), stoprve, sopet, vuski, gdo, redovnik, sobota, špi- tal, tištament. Kao primjer za morfološki kajkavizam Jagić navodi k ednoi gore veliki i vele strašni te imperfektni oblik moraše (=možaše), a na sintaktičkoj razini ti zali dusi popadu me i vrgu me (=futur), pri keh si tvoga boga bil' zabil i sl. Jedna stroža lingvistička raščlamba dovela bi u pitanje pripa- danje (isključivo) kajkavštini nekih Jagićevih primjera, ali o tome će biti riječi kasnije. Zasad se čini uputnim uočiti jednu 17