Da ako sekriv najde, ostami v peni više rečenoj. Da ako žena ženi svrže pokrivaču više rečenu, plaća 2 libre dvoru. 'Neveće kada bude nika škoda pred njim činiti se, v pijj tada "pomagajte". Iakoki imej pristava li svedoka za krivoga... Onnemozi biti veće svedok od sele naprid prez volje dvora. 'Ako ubo onde nisu svedoci dobri, prisezi ki taji da nij to učinil, bu d i_prost. S jedne strane u tim primjerima nalazimo često imperativ u glavnom dijelu složene rečenice, ponekad mu u zavisnoj prethodi riječ da, pa kao da je klasični složeni imperativ dobio svoju novu inačicu u kojoj umjesto prezenta imamo imperativ, tj. kao da imamo zališno izricanje zapovijedi. Zalihost se može, međutim, tumačiti i kao pojačano izražavanje nekoga sadržaja. Moramo posve ozbiljno uzeti u obzir i činjenicu da takvih kletvenih formula imamo i u usmenoj književnosti.'* Druga jezična osobitost Ploče koja nije dobila nikakvo objašnjenje nalazi se u izrazu: i svoeju bratiju s devetiju. Zašto izraz dakle glasi i svoje braće s devetero, ane i sa svoje develero braće? S obziomna cjelovitost jezičnoga uređenja Ploče, možemo odmah isključiti nekakvu pogrešku u redu riječi. S obzirom na _ visok stil, možemo logično držati da je riječ o postupku koji želi izraz udaljiti od stilistički neutralnoga iskaza. No važno bi bilo takvu pretpostavku argumentirati. Kako? Već je Josip Kekez"* upo- zorio da je udvajanje prijedloga nerijedak versifikacijski pos- tupak u hrvatskoj književnosti te navodi primjere iz usmene književnosti: od kralja od ugarskoga, kod Neretve, kod vode studene, a njima možemo dodati još mnoge pa uzmimo jedan iz našega vremena, tj.iz Tadijanovićeve pjesme Prsten : ... da se ruka moja neće nikada Rastati od prstena, od prstena od srebra, Kad bi izraz na Bašćanskoj ploči glasio i s svojeju bratiju sdevetiju , paralelizam s navedenim strukturama bio bi potpun. ;No prvoga prijedloga s nema. Dosta bi uvjerljivo moglo gledati objašnjenje da je taj prvi prijedlog ispušten jer je iza njega dolazila riječ koja je počinjala istim glasom ( svojeju). No moramo biti spremni da precizna povijesnojezična istraživanja iznesu na svjetlo dana izraze poput i svoje braće s devetero. Poznate su i teškoće u interpretiranju izraza iz predzadnjega reda Ploče: vb tedni koje su filolozi razrješavali najčešće prihvaćajući da druga riječ glasi t*, da je riječ o zabuni jer bi tamo moralo bitiili staroslavensko ty (dakle zamjenički mno- žinski akuzativ) ili hrvatsko staroslavensko) ti. Podimo od toga da na Ploči imamo tri riječi u kojima bismo u klasičnoj staroslavenskoj normi očekivali samoglasnik jery : to e pridjev hrvvate skyi ukojem se jery doista i nalazi, zatim u invokaciji uriječi syna, koju obično transliteriramo s i mada bi dosljednije bilo s jery ( kada je većjedina riječ u kojoj je to bilo moguće bila napisana s jery). dosljedni toj logici jery bismo očekivali i u akuzativu pokazne zamjenice pa bi izraz glasio ve ty dni, a u skladu s takvim razmišljanjem bila bi i žagarova pretpostavka da je pri uklesavanju nastala pogreška, tj. da je ispušten drugi dio digrafa jery'“. Ipak, takvo bi naše tumačenje mogle dovesti u pitanje jezikoslovne analize koje bi, recimo, pokazale da je sročnost (kongruencija) u one dane bila labavija i da se nomi- nativni oblik pokazne zamjenice mogao naći uz neki drugi padežni (imenički, zamjenički, pridjevski ) oblik. Mislim da i ovo nešto dvojbi i nešto primjera pokazujekako u jezikoslovnoj s2 analizi Bašćanske ploče imamo što raditi, ali mislim da je posve razvidno i to da će uspješnost tih analiza ovisiti u velikoj mjeri o onim povijesnojezičnim istraživanjima koja bi trebala po- nuditi puno preciznih spoznaja o osobitostima najstarijih hr- vatskoglagoljskih, ali ionih klasičnih staroslavenskih tekstova. Bilješke 1. Zbomik Bašćanska ploča 1 -I (Zagreb - Krk - Rijeka 1988 uredili A Mohorovičić i P. Širčić) donosi mnoštvo vrijednih radova koji s različitih aspekata proučavaju Ploču. | poslije njega pojavili su se vrijedni prilozi,pa i dvije knjige, ona Matca Žagara . Kako je tkan eks Bašćanske ploče (Zagreb 1997. ) i ona Luje Margeliča O Bašćanskoj ploči ( Krk 1997). “Vjekoslav Štefanić nekoliko je puta ponovio da je Ploča napisana hrvatskim jezikom u kojemu ima nešto staroslavenizama. Vidi npr njegov rad Prvobitno slavensko pismo i najszrarija glagoljska epi grafika, "Slovo" 18 - 19., Zagreb 1969 str. 7 - 37. 3. Branko Fučićjeu svojim radovima iznosio sudove o jezikuslične onim Štefanićevim. Rečenica "Ploča dokumentira živi hrvatski jezik s na- truhama knjiškog crkvenoslavenskoga jezika..." (Najstariji hrvatski glagoliski naipisi "Slovo" 21, Zagreb I971, sr. 240.)Slične jeformu lacije napisao i u drugim svojim radovima. Svi koji u o hratskom glagoljaštvu snjim razgovarali znaju da o sebi nikad nije mislio kao o Jezikoslovcu i sve slične formulacije izricao je u tekstovima koji su zahtijvali neku zaokruženost pa su “morali“ uključiti i stanovita opažanja o jeziku. Branko Fučić rado je slušao argumentirane ras prave 0 jeziku, ne zatojer bi ga jezikošlovna analiza zanimala sama po sebi.nego zato štoje znao da ona može bimo pomoći rasvjerljavanju tekstoloških i povijesnih problema u vezi s kraljevskom darovnicom. On u "Starinama“ VII, str. 159. piše: “Naš spomenik prem svojom sadržinom ne spada među crkvene, prislanja e ipak na nje u jeziku" 5. Hamm je 1952. u tekstu Datiranje glagoljskih ekstva ( Radovi Sta roslavenskoga instituta u Zagrebu 1,sr. 22 -37) napisao daje pviidio Ploče, u koji on računa prva četii rečka, u jezičnom pogledu “izveden yrlo brižljivo i prema najboljim glagoljaškim tradicijama onoga doba jezik i pismo su uz neke koncesije živojriječi odraz jezika i pisma,koji su se upotrebljavali u cikvi.."Drugi dio nije po Hammovu_ mišljenju ako briljivo izveden. Tu ivrdnju uglednoga slavista ne bi bilo lako braniti, pa mislim da ima pravo Milan Moguš kad piše: * S jezične strane ne bi se mogle konstatiratrazlike između prvog i drugog dijels teksta .*( Riječ - dvije o Bašćanskoj ploči."Kolo"d, Zagreb 1967., sv 322- 336 Dragutin Kniewald, Bašćanska ploča u Zagrebu (Bogoslovska smotra 4, Zagreb 1934, str: 383 - 389). Radoslav Večerka, Staroslovenitina, Praha 1984, str. 23 Stjepan Ivšić, Baščanska ploča, Omladina XXIIIA4, Zagreb1940. Stjepan Damjanović, Jezik Bašćanske ploče, "Fiuminensia" 1- 2, Ri ieka 1991 str. 71 -77. Tekst je pretisnut u knjizi Jazik otačaski, Zagreb 1995 st. 51 - 62 10. Nisu uvjejiva ni ona tumačenja koja bi htjla u izrazakrah» hrvvati sky vidjtiosobinu hrvatskoga jezikarazličitu od staroslavenskenorme jerbise, tobože, u staroslavenskom moralo krahy hravats, očekivati ti.izraz u kojem je imenica u genitivu množine. Ipak, staroslavenski su tekstovi puni izraza sastavljenih od posvojnoga pridjeva i imenice u nominativu jednine. Navest ću samo poznati primjer iz Trak'ara jako va, vrčmena mihaila c(esar)ć gr č»ska- goi borisa kneza bi garskago i rastica kneza moraviska i kocelč kne za blatenska. Naravno, u hrvatskoglagoljskoj tradicii natskvim se mjestima kadšto nađe izraz s imenicom u genitivu množine, ali o bi se moglo tumačiti kao latinski uljecaj ( rex Croatonum i sl.) 11. Matco Žagar, kao u bilj. 1,str. 83 - 90. 12. Josip Kekez, Prva hrvatska rečenica, Zagreb 1988., str. 14. 18. Autor upozorava na elemente usmenoga narodnoga iskaza na Ploč, ali se usmenost netiče, rekao bih, gramatičkoga ustroja, nego tipa i funkcije kletvenoga iskaza. Jezikoslovna istraživanja moraju uzeti u obzir tu tipološku i funkcionalnu podudarnost, ali moraju voditi računa, s jedne strane, o tome da te podudamosti mogu biti rezultat zajedničkoga ishodišta (npr. praslavenskoga običajnoga prava) i, s druige strane, o tome da tipološki istiiskazi nipošio ne moraju biti izraženi istim jezikomaa tose jasno vidi ako se usporede primjeri koje Kekez donosi izhrvatske usmene tradicije (ostvareni su,dakako, hrvatskim jezikom) s kletvenim iskazom na Ploči (ostvaren je hrvaiskostaroslavenskim jezikom). 13. osip Kekez, sto kao 12. 14. Matco Žagar, isto kao 1,str.96 - 97.