M. ŽAGAR, Djelovanje D. A. Parčića na Krku SSLOVO 44-46 (1994-'96) godina. Pošto je s izvrsnim uspjehom završio pučku školu, premlad, morao je u Glavotoku pričekati dvije godine da pođe u Zadar u gimnaziju. Bio mu je to drugi odlazak s Krka. Prije nego što je pošao u Zadar, mali je Antun obukao trećoredačku halju i primio ime Dragutin. Živeći u glagoljaškom samostanu naučio je pismo jezika koji ga je, kako smo već rekli, pratio od njegovih prvih polazaka u crkvu u Vrbniku. Posve pripravan, i više nego što bismo od jeda- naestogodišnjaka očekivali, već izgrađenih osnovnih obrazovnih temelja i, možemo reći, čak interesno predodređen, mladi je Parčić stigao u Zadar, grad koji će mu u budućnosti omogućiti da intenzivira svoje jezikoslovno stvarala- štvo. Nakon što je 1851. maturirao i nakon bogoslovskih predavanja i novi- cijata u Zadru, za školskih praznika 1854. evo ga opet u Glavotoku da položi redovničke zavjete. Mladu misu, međutim, nije služio u tom svom ishodišnom samostanu, nego u Prvić-Luci na Uskrs 1855. Boraveći i školujući se u Zadru te susrećući se i surađujući s Benkom Mihaljevićem i Ivanom Berčićem, ondašnjim učiteljima glagoljice i hrvatskog jezika na nadbiskupskom sjemeništu, i dakako učeći od njih, a nadasve vrije- dno radeći (završio je hrvatsko-talijanski rječnik, priprema gramatiku, a ne smijemo zanemariti ni pravu Parčićevu strast — prirodoslovlje, fiziku, slikar- stvo i fotografiju), Dragutin Antun Parčić oblikovao je svoj široki znanstveni i uopće intelektualni lik. Nije stoga čudno da se »ne baš radosna srca« (kako piše biograf), po preporuci nadređenih, vraća 1864. na Krk da bude tajnikom redodržavnika i lektorom mladih. Taj povratak na Krk, piše Bonef: Nesumnjivo je da je Parčić već bio prerastao krčke okvire. Krk je volio kao svoj zavičaj i kao kolijevku glagoljice kojom se cijelog svog života bavio, ali njegovi intelektualni izazovi i pothvati mogli su se samo ogledati, mjeriti i nadopunjavati u u tom smislu poticajnoj sredini — barem kakav je tada bio Zadar. Bojeći se, tako, da se neće moći posve predati svomu znanstvenomu radu, on te zime na Krku piše Vatikanu molbu da mu omoguće prijelaz iz 'Trećeg reda u konventualce, s namjerom da pođe nekamo u misiju. Mislio je, valjda, da će tako barem zadovoljiti svoju strast za proučavanjem prirode. Odgovor Svete Stolice, kako znamo,.nije bio pozitivan, što ovaj put Parčića nije osobito pogodilo, pa su time bili izglađeni narušeni dobri odnosi s redodržavnikom, zbog kojih se te zime preselio iz Krka u Glavotok. Uskoro mu se ipak otvorila mogućnost da pođe u Zadar, jer je imenovanjem Ivana 2 Kao i bilj. 1, str. 10. 407