M. ŽAGAR 468 Croatica 37/38/39/1992/1993. Jezik Šimuna Kožičića Benje, unatoč nedavno održanome iznimno vri- jednom znanstvenom skupu! koji je pokazao da ovog »biskupa modruš- kog i pisca«? te, dakako, tiskara, treba svrstati među najvažnije sudionike u povijesti naše knjige, ostao je umnogome neosvijetljen, osobito u od- nosu prema standardiziranju jezika. Kožičić je u svom vremenu (oko 1460—1536) sjedinjavao dvije tek jednim dijelom oprečne tradicije (u sta- rijoj literaturi često prenaglašene): glagoljašku i latinašku. Piše poznate latinske govore? koji nose sve humanistička obilježja te književne forme, ali i nevjerojatnom snagom i voljom želi oživiti glagoljsku tradiciju što je već potkraj 15. stoljeća počela zamirati — u prvom redu tiskanjem svojih šest knjiga te uređivanjem jezika tim knjigama namijenjenog. Nije samo vrijeme u kojem je Kožičić živio sugeriralo supostojanje i prepletanje navedenih dviju tradicija, nego i prostor gdje se rodio (Zadar) i gdje je živio (Modruš, Rijeka...). Nikica Kolumbić je tako ustvrdio da je tu dvojnost on »cijela svog života njegovao i istim marom obogaćivao, ne dopuštajući da njihove oprečne komponente izazovu u njemu neke kri- tične i zdvojne trenutke. Uspio je on zapravo naći sretan sklad u onim njihovim dijelovima koji se mogu međusobno dopunjavati, koji se među- sobno ne isključuju«.* Međutim, sklad je u stvarnosti već bio narušen. Glagoljska komponenta, za razliku od latiničke koja je u sve bržem us- ponu slabi već desetljećima. Ravnotežu, kojoj je kao pripadnik objema tradicijama težio, morao je tek uspostaviti, osobito u tisku, jer je nedos- tatak glagoljskih knjiga, u usporedbi s latiničkim, u to vrijeme bio više nego očigledan. Trebalo je, stoga, na njima poraditi. »Vrici vhižah' prebi- venić«* svoga on štampa šest knjiga: Psaltir (poznatiji kao Bukvar) — bez oznake godine tiskanja, Officii rimski (1530) molitvenik; Misal hruacki (1531); mali ritual Knižice krsta (1531), Knižice od žitić rimskih arhierćov i cesarov (1531); Od' bitić redovničkoga knižice (1531), priručnik o tome kakav redovnik valja biti. 1 Znanstveni skup »Šimun Kožičić i njegovo doba« u lu 450. obljetnice njegove smrti održan je u Zagrebu, Zadru i Ugljanu 1988. godine, a Zbornik ;adovu s toga skupa pojavio se 1991. u izdanju Razreda za filološke znanosti ? Tako ga je nazvao F. Rački u svome tekstu Živor Šimuna Kožičića Benje, biskupa nmdmđmgi pisca, Zagrebački katolički list 1-6, Zagreb 1861. 3 Posrijedi su dva govora: prvi, na VI. zasjedanju 5. lateranskog koncila 27. travnja 1513, i drugi, 5. studenog 1516, u audijenciji pred papom Lavom X. Oba su govora prvi put integralno objavljena i prevedena na hrvatski u navedenom Zborniku li su ih V. Gortan i V. Ghžo), ao njimzlc, na isti mjestu, Š'žaoiB. lavičić (O stilskim i jezičnim i latinskih govora Šimuna Ko- ičića Benje, Zbornik, str. 81-93) 4 Kolumbić, Nikica, Šimun Kožičić Benja između glagoljaške tradicije i hu- manističkih nastojanja, Zbornik, str. 103—10š 5 Tutschke, Ginther, Die glagolitische Druckerei von Rijeka und historio- ishes, Munchen 1983, (u izvorniku: Knižice od žitić rimskih arhierćov' i ce- Sarov', str. 60v)