. DAMJANOVIĆ Ivan Milčetić — istraživač hrv. glagolizma — SLOVO 44-46 (1994-'96) spominju po njoj. I u ovom pregledu njegova rada na istraživanju hrvatske baštine ona će zauzeti središnje mjesto, ali odmah valja reći da to nije jedini Milčetićev rad o glagoljaškoj tradiciji koji zaslužuje pažnju. »Glagolizam je cvao na Krku, pa i u mojoj kući. Volio sam i u gimnaziji riječkoj ovo pismo i stari crkveni jezik; stoga me je i zavolio učitelj Smičiklas, dok bijaše drugim učenicima, i Primorcima (!), ovaj predmet bčte noire. To me e potaklo da napišem poveću raspravu u Galovićevoj "Smotri" o životu glago- ljaša, najviše na Krku. To je većinom posao osnovan na prvim vrelima, iz naroda o narodu. A ostala je stvar neuvažena i neopažena. Časopis se mnogo i ne čitaše« — piše Ivan Milčetić u svojoj autobiografiji — spominjući jedan od prvih svojih radova s ovoga područja, koji je izišao 1887. pod naslovom Glagoljaši, osobito krčki u prošlosti hrvatskoj i koji je zapravo ponovio četvrt stoljeća kasnije pod naslovom Otok Krk i glagoljska književnost ? — kada su iza njega bili već brojni radovi i iskustvo s Bibliografijom. Znao je tada zgusnuti mnoge svoje spoznaje u nekoliko rečenica koje su uvelike unaprije- dile tadašnja znanja o glagoljaštvu, a unekoliko su odudarala od onoga što se tada pisalo i mislilo o glagoljašima, o njihovu gospodarskom stanju i naobraz- bi — i napose o rodnomu otoku Krku. Zašto je upravo taj otok prednjačio u glagoljskoj pismenosti? Milčetić odgovara: »Razlozi su jasni kano sunce, zašto “je bilo tako. Krk je nalik na neke otoke, koji zauzimahu važno mjesto u kulturi stare Grčke. No ondje se pomalja krasna poezija, a na našem Krku čista proza, pretežno crkvena.«3 To je, naravno, usporedba, a ne objašnjenje, to je želja da se zavičaj istakne, i to nije Milčetić učinio samo na ovom mjestu.4 Bio je pono- san na žilavost svojih zemljaka, na njihovo neumorno nastojanje oko prosvje- te, ali nije mu ljubav za rodni otok zamutila pogled pa je isticao i ono što za zemljake nije bilo povoljno. Odnos mnogih s otoka prema baštini nipošto nije bio primjeren njezinoj vrijednosti. Tužio se Milčetić što žene zamataju kudjelju u pergamene, »a muškarci ih upotrebljavaju za krpanje postola«.5 U njegovo je 2 Tekst je pod spomenutim naslovom izišao u Vjesniku Staroslavenske akademije u Krku, br. 2, 1913, 19-28. 3 [sto kao 2, str. 20. 4 U istoj raspravi kaže: »Kada bude dokumentarno izložena povijest hrvatskog glagolizma, pokazat će se, da u prošlosti prosvjete hrvatske pripada otoku Krku jedno od prvih mjesta. Neće se tu otkriti sjajne misli, ali će se naći živoga nastojanja oko prosvjete, neobične narodne žilavosti, koja nas zadivljuje.« (Isto kao 2, str. 27). 5 Milčetić piše: »Po otoku Krku zamotavahu žene kudjelju u pergamene, a muškarci ih upotrebljavahu za krpanje postola. Nikada neću zaboraviti nekog fratra u Glavotoku, koji mi reče tamo negdje oko 1880. godine: "Bilo je u nas, pergamena i razderanih knjiga na samo- 354