$. Damjanović: Refleksi jata . .., Radovi Zavoda za slav. fil., Vol. 16 (1979), 13—31. toga e omogućavala je razvoj u smjeru refleksa i. Bilo je pokušaja da se dvo- jaka fonacija jata objasni utjecajem naglaska, no ta je teza napuštena. Tri- desetih godina našeg stoljeća nastaju poznati radovi L. Jakubinskog? i K. Meyera? koji unose novi elemenat u raspravu o tom problemu: distribuciju. Prilagodljivi vokal jat različito se reflektira u različitim distribucijskim uvje- tima. Dvojica znanstvenika izradila su i skalu (kada č daje e a kada i) koja nosi njihovo ime. Kasniji istraživači uglavnom su se složili s tako formulira- nim pravilima, često čak omjeravajući o njih rezultate svojih istraživanja. Međutim, bilo je i onih koji su odbacivali J — M pravilo. Među njima je poznati i zaslužni istraživač čakavštine, Belićev učenik, G. Ružičić. Preuzi- majući zapravo mišljenje svoga učitelja, G. Ružičić je ekavske primjere na ikavsko-ekavskim terenima čakavskoga narječja tumačio kao etimološke eka- vizme, kao unos iz ekavskih čakavskih krajeva ili iz crkvenoslavenskoga je- zika.* Govoreći o toj Ružičićevoj tezi, D. Brozović“ upozorava da čitava povi- jest čakavskog dijalekta pokazuje samo jednosmjeran utjecaj: onaj s kopna na otoke i nikada obratno. Stoga, kaže D. Brozović, otoci pred Zadrom nisu mogli biti posrednici za unošenje ekavizama. Tražeći rješenje, D. Brozović polazi drugim putom; on misli da dvije fonacije jata ne moraju biti rezultat jednog procesa na dva područja, nego se mogu pretpostaviti dva procesa za jedinstveno područje: 1. djelomična likvidacija jata zamjenom sa e pred tvrdim dentalima i 2. potpuna, konačna likvidacija fonema jat zamjenom sa i. Procesi nisu istodobni, ali su karakteristični za cijelo čakavsko područje i prvi uvijek prethodi drugome. Djelovanje pojedinog procesa nije svugdje istodobno niti jednako po dužini trajanja. Ako usporedimo to mišljenje s onim V. Jagića, vidjet ćemo zanimljivu podudarnost najstarijih i najnovijih razmišljanja o ovome problemu: pret- postavka od koje se polazi jest jedinstvo čakavskog teritorija u početnom stadiju razvoja čakavskog jata i zatvoreno e kao prvi refleks na tom terenu. To mišljenje dijeli i M. Moguš kad govori o ekavsko-ikavskoj zakonitosti kao kriteriju za utvrđivanje čakavskog narječja i tvrdi da se »sustavnost ove pojave ne može tumačiti jednostavnim uzajamnim utjecajem ekavskog i ikavskog izgovora. Jer, kad bi to bilo tako, i drugdje bismo — gdje se dodi- ruje ekavski teren s ikavskim — imali pravilo što ga je iznio Jakubinski. A to se ipak drugdje ne događa«“ * L. Jakubinskij, Die Vertretung des urslav. č im Čakavischen, Zeitschrift fiir slavische Philologie I, 1924, str. 381—396. : 'ZK. Meyer, Beitrage zum Čakavischen, Archiv fiir slav. Phil. XL, 1926, str. 222—265. * G. S. Ružičić, Jezik Petra Zoranića. Zadarski dijalekat u početku XVI veka, Biblioteka Južnoslavenskog filologa 2, Beograd 1930. * D. Brozović, Dva priloga proučavanju P. Zoranića, 1. O »Planinama« kao iz- voru za jezična istraživanja, Zadarska re' VIII-1, Zadar 1959, str. 70—79. * M. Moguš, Fonološki kriteriji za određivanje čakavskog narječja, Radovi Za- voda za slavensku filologiju 13, Zagreb 1973, str. 33—34. 14