$. Damjanović: Refleksi jata . .., Radovi Zavoda za slav. fil., Vol. 16 (1979), 13—31.

toga e omogućavala je razvoj u smjeru refleksa i. Bilo je pokušaja da se dvo-
jaka fonacija jata objasni utjecajem naglaska, no ta je teza napuštena. Tri-
desetih godina našeg stoljeća nastaju poznati radovi L. Jakubinskog? i K.
Meyera? koji unose novi elemenat u raspravu o tom problemu: distribuciju.
Prilagodljivi vokal jat različito se reflektira u različitim distribucijskim uvje-
tima. Dvojica znanstvenika izradila su i skalu (kada č daje e a kada i) koja
nosi njihovo ime. Kasniji istraživači uglavnom su se složili s tako formulira-
nim pravilima, često čak omjeravajući o njih rezultate svojih istraživanja.
Međutim, bilo je i onih koji su odbacivali J — M pravilo. Među njima je
poznati i zaslužni istraživač čakavštine, Belićev učenik, G. Ružičić. Preuzi-
majući zapravo mišljenje svoga učitelja, G. Ružičić je ekavske primjere na
ikavsko-ekavskim terenima čakavskoga narječja tumačio kao etimološke eka-
vizme, kao unos iz ekavskih čakavskih krajeva ili iz crkvenoslavenskoga je-
zika.* Govoreći o toj Ružičićevoj tezi, D. Brozović“ upozorava da čitava povi-
jest čakavskog dijalekta pokazuje samo jednosmjeran utjecaj: onaj s kopna
na otoke i nikada obratno. Stoga, kaže D. Brozović, otoci pred Zadrom nisu
mogli biti posrednici za unošenje ekavizama. Tražeći rješenje, D. Brozović
polazi drugim putom; on misli da dvije fonacije jata ne moraju biti rezultat
jednog procesa na dva područja, nego se mogu pretpostaviti dva procesa
za jedinstveno područje: 1. djelomična likvidacija jata zamjenom sa e pred
tvrdim dentalima i 2. potpuna, konačna likvidacija fonema jat zamjenom sa
i. Procesi nisu istodobni, ali su karakteristični za cijelo čakavsko područje
i prvi uvijek prethodi drugome. Djelovanje pojedinog procesa nije svugdje
istodobno niti jednako po dužini trajanja.

Ako usporedimo to mišljenje s onim V. Jagića, vidjet ćemo zanimljivu
podudarnost najstarijih i najnovijih razmišljanja o ovome problemu: pret-
postavka od koje se polazi jest jedinstvo čakavskog teritorija u početnom
stadiju razvoja čakavskog jata i zatvoreno e kao prvi refleks na tom terenu.
To mišljenje dijeli i M. Moguš kad govori o ekavsko-ikavskoj zakonitosti kao
kriteriju za utvrđivanje čakavskog narječja i tvrdi da se »sustavnost ove
pojave ne može tumačiti jednostavnim uzajamnim utjecajem ekavskog i
ikavskog izgovora. Jer, kad bi to bilo tako, i drugdje bismo — gdje se dodi-
ruje ekavski teren s ikavskim — imali pravilo što ga je iznio Jakubinski. A
to se ipak drugdje ne događa«“

 

    

  

 

   

 

 

 

 

 

* L. Jakubinskij, Die Vertretung des urslav. č im Čakavischen, Zeitschrift fiir
slavische Philologie I, 1924, str. 381—396. :

'ZK. Meyer, Beitrage zum Čakavischen, Archiv fiir slav. Phil. XL, 1926, str.
222—265.

* G. S. Ružičić, Jezik Petra Zoranića. Zadarski dijalekat u početku XVI veka,
Biblioteka Južnoslavenskog filologa 2, Beograd 1930.

* D. Brozović, Dva priloga proučavanju P. Zoranića, 1. O »Planinama« kao iz-
voru za jezična istraživanja, Zadarska re' VIII-1, Zadar 1959, str. 70—79.

* M. Moguš, Fonološki kriteriji za određivanje čakavskog narječja, Radovi Za-
voda za slavensku filologiju 13, Zagreb 1973, str. 33—34.

 

  

14