Nataša Dimitrijević, Mateo Žagar: Najstarije štokavske inovacije u glagolskoj morfologiji Rasprave 41/2 (2015.), str. 263283 malne, gotovo zanemarive. S druge strane, tih je razlika i dovoljno da pot: knu iscrpnu analizu ovoga (ili nešto proširenog korpusa) po svim gramati kim razinama. Nakon analize glagolskih oblika, pretpostavku o zasvjedoče- nim minimalnim razlikama potkrijepili smo i statističkom analizom pojav- nica u pojedinim spomenutim regijama. Zaključili smo da u pogledu fok: siranih tema u 14. stoljeću nema značajnih razlika u odnosu na 13. stolje: te da se ne prepoznaje znatnija jezična podjela među regijama/zemljama k: -jima fokusirane isprave pripadaju, a u odnosu na ranije stanje, konačno i dvojeno iz praslavenskoga zajedništva razmjerno nedavno (s 12. st.), posve je očigledna tendencija pojavljivanja jezičnih osobina u smjeru razvoja što- kavštine. 1. Uvod Srednjovjekovni je Dubrovnik bio vrlo važno političko, gospodarsko i kul- turno središte. Bio je ključna karika u lancu jadranskih luka i trgovački posred- nik s prekomorskim zemljama te sa zemljama u zaleđu. Pozicija i mirovna poli- tika grada tijekom stoljeća znatno su pogodovale njegovu gospodarskom i kul- turnom razvoju. Tomu je svjedokom i značajan korpus pravnih tekstova? koje su Dubrovčani sklapali sa svojim susjedima i međusobno. Osim toga, između Dubrovnika i drugih zemalja (posebno Italije), bila je živa i razmjena intelektualaca koji su u našoj sredini djelovali kao notari, kan- celari i učitelji u školama (Hercigonja 2006: 121). Nakon razvoja notarijata u Dubrovniku, domaći (romanski, odnosno latinski) pisari vrlo su se dobro slu- žili ćirilicom, ali na njihov je duktus ipak utjecala latinska obrazovanost*. 'Tijekom 13. stoljeća vrlo je plodan pisar Paskal, a nakon njega u veliku vre- menskom procijepu od 1266. do 1340-ih nije sačuvan nijedan spis pisan hrvat- skom čirilicom, što se odrazilo i na strukturu našega korpusa. Kada su Slaveni u 7. stoljeću došli na područje današnje Hrvatske, govori- li su praslavenskim jezikom koji je sve do kraja 11. st. bio jedinstven, no ipak Uspostavom notarijata u Dubrovniku, 1278., sačuvane su notarske knjige, pa notari- jat postaje glavno vrelo povijesnih podataka. Najveći dio toga korpusa čuva se u današnjem dubrovačkom Državnom arhivu. Takoder, osnivanjem notarijata ne sklapaju se više samo međudržavni ugovori i povlastice, već i privatni trgovački ugovori, što znatno povećava opseg korpusa pravnih tekstova. > . Prema Vrani, Rešetar, Jireček i Čremošnik smatrali su da je isprave iz 13. stoljeća pisao netko romanskog porijekla, a netko ih je drugi prepisivao na ćirilicu. Vrana se ne slaže s tvrdnjom da su u Dubrovniku postojale zasebne slavenske kancelarije, već je sve pisala ista ruka latinske obrazovanosti (što se vidi u duktusu ćirilskih slova) i romanskog porijekla (što se vidi u jezičnim pogreškama, uglavnom u imenskim riječima), upućujući po svemu na jednog pisara — Paskala (Vrana 1957). Od ostalih pisara koji su se potpisali na povelje iz našega korpusa, pronalazimo još samo imena Brajan dijak i Desoje gramatik. 264