Susreti sa znanstvenim djelom Dragice Malić
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 31 (2005), str. 445-447

 

vatske tradicije, koju je poznati književni povjesničar napisao još 1934. Glav-
na rečenica mojega kratkoga izlaganja jest: nitko u dokazivanju tih veza među
različitim pismima pisanim hrvatskih tekstovima nije učinio koliko naša današ-
nja slavljenica!

'Njezino se znanstveno napredovanje, ne ono po titulama, nego po rastu u
znanju i sposobnostima uočavanja, uspoređivanja i opisivanja tako razvijalo da
ju je osposobilo i za uspješno uočavanje veza o kojima govorimo. Kao što smo
već spomenuli, prva je njezina knjiga opisivala glagoljični tekst, druga knjiga,
izašla u istoj biblioteci Hrvatskoga filološkoga društva - Povaljska listina kao
jezični spomenik (1988) opisuje čirilični hrvatski tekst, treća knjiga - Žića sve-
tih otaca (1997) latinični srednjovjekovni tekst, a u četvrtoj Na izvorima hrvat-
skoga jezika (2002) okuplja sve naše pismovne tradicije. Ne bih nikako htio po-
sredovati krivu sliku da se Dragica Malić podjednako bavi svima njima jer svi
koji poznaju njezin opus znaju da latinični tekstovi, tj. studije o njihovu jeziku,
zauzimaju središnje mjesto i najbrojniji su. Ali sve je tradicije upoznala teme-
ljito i svoja je istraživanja povezala s dostignućima drugih istraživača.

Prihvatila je dobro obrazložene radove o poligrafičnosti hrvatskih srednjo-
vjekovnih skriptorija (V. Novak), o znatnoj gospodarskoj snazi hrvatskih gla-
goljaša u vrijeme njihova zlatnoga doba, tj. u XIV. i XV. stoljeću (E. Hercigo-
nja), prihvatila je i gledišta iz novijih radova o putovima i načinima širenja sla-
venskoga bogoslužja na našim prostorima (N. Klaić, B. Fučić, E. Hercigonja,
I. Petrović). Rezultati tih istraživanja dobro su se slagali s onim vezama koje je
sama uočavala među raznopismovnim našim tradicijama. Došla je do zaključka
koji je u jednom svom tekstu ovako formulirala: ...kad je val slavenskoga bogo-
služja i pismenosti zapljusnuo naše krajeve i kad su to bogoslužje i pismenost
u njima pustili korijenje, bilo je logično da i latinaška crkva, ma koliko odboj-
na bila prema slavenskom bogoslužju, u nedostatku vjerskih knjiga na narod-
nom jeziku za vjersku djelatnost među pukom, bar ponekad posegne za onom
u okvirima slavenske crkve već postojećom literaturom na jeziku bliskom na-
rodnomu.

 

   

U svoja je istraživanja tih veza polazila od najstarijih hrvatskih latiničnih
tekstova, posebice Žića svetih otaca. Tražila je i nalazila izravne utjecaje gla-
goljičnih i ćiriličnih grafijskih rješenja na latiničnu grafiju i pisarske pogreš-
ke koje su posljedica nedovoljnoga razlikovanja grafema u pismu s kojega pre-
pisuješ. Primijetila je i objasnila prisutnost prefiksa i prijedloga -ot ne samo
ispred bezvučnih nego i ispred zvučnih suglasnika te ispred samoglasnika u la-
tiničnim tekstovima, upozorila na suglasnički skup -čr-, ukazala na to u čemu
je teškoća čitanja grafemske kombinacije znak za i + znak za neki drugi samo-
glasnik, tj. zašto takva grafija ne omogućuje da sigurno utvrdimo je li npr. riječ

446