4 & h w gP dh > BAŠĆINA

Nije glagoljica nestala iz uporabe stoga što je navodno teška za pisanje. Nestala je jer je iza
latinice i ćirilice stajala veća gospodarska i politička snaga.

Danas je naše pismo latinica i ne bi bilo razumno niti bi imalo ikakvih izgleda na uspjeh
kada bi tko pokušao istinuti je iz bilo kojega odsječka našega života. Glagoljicu ipak ne bismo
smjeli zaboraviti. Ima puno prostora za nju i osobito među onima kojima hrvatska kulturna
tradicija nije puka fraza na ustima, nego su svjesni da je nužno vrijednosti tradicije uključivati
u našu suvremenost.

 

    

 

   

Stjepan Damjanović

SPOJENICE U GLAGOLJICI

Posebnu draž glagoljskim rukopisima i knjigama daju spojenice, ili stručno ligature.
Spojenice se dobivaju iz glagoljskih slova tako da se jednaki ili slični dijelovi dvaju (ili više)
glagoljskih slova iskoriste kao zajednički dijelovi za tvorbu novog, sažetog znaka. Pogledajmo
npr. slova m i u. Spojenica ms čitat će se kao 'tv'. Tako npr. riječ aumuh možemo pisati
i kao eumnh. Drugi primjer dobivamo ako uzmemo slova di i v te načinimo spojenicu din.
Pročitajte sada ovu riječ: djuwdu. Moguće su i spojenice koje povezuju tri i više glagoljskih
slova. Npr. spojenica iii sastavljena je od fi-m-n, spojenica Bfi od p-m-&. Pomoću njih
možemo napisati: din#, mla.

Spojenice se ponekad rabe i kao kratice za neke pojmove. Tako npr. grad pođitdit u
glagoljskim tekstovima ponekad ima kratku oznaku pt, sastavljenu očevidno od h i &. Svi
dosadašnji primjeri se odnose na tzv. vodoravne spojenice (ili horizontalne ligature). Postoje
još i okomite spojenice, poput sl (to) ili 3 (ot, transliterira se kao o'), obje sastavljene od m i 3,
zatim s, sastavljena od s i 3 itd. Moguće su i kombinacije horizontalnih i vertikalnih ligatura,
kao kod mil. Tako umjesto m&puma3 možemo pisati i n&puml. U istoj riječi može se pojaviti i
više spojenica istodobno, kao npr. u glagolu posoliti': lađua ili (laskm.

Posebno su zanimljivi znakovi poput s, koji se čita kao ml. Nastao je iz veoma starog,
tzv, granatog “m', koji izgleda ovako: 75. Granati “m' je s vremenom zamijenjen sa s (dvokatni
*m'), iz kojeg je kombinacijom s l nastao znak «te. Kapica, tj. kvadratić na vrhu ligature di
došla je od kapice slova #l. Pomoću w možemo napisati npr. seinaem, seodtei. Isto tako
ss, iako možemo pisati i mile ili miae. U glagoljskoj literaturi postoji mnoštvo ligatura.
U hrvatskim glagoljskim knjigama ih ima oko dvjesto, a u rukopisima još mnogo više. Na
pr. samo za potrebe prvotiska msadili iz 1483.g. izliveno ih je 39. U “Regulama sv. Benedikta"
nabrojeno ih je 62. Navedimo malu tablicu spojenica:

 

 

  

  
 

0M am B8l a Q ono_ A m iB po (O prv MI o
I no Ro ai B 0 B ms qá. po  [0] e Do vd
8 s 80 n 0M no TO m pod S s Oi a
E bro B3 ježe D v ) o () poe 0R G Nib vod
Z3 o E jeje 0D a M a ] poso MD a OA .e
ZG gr B ar Mb gć 3R oi (D po OD o Bb a
/8 ho O jutro GR l D olju [lll pove O) ar B8 o
ZG hb 4 ko B o mč S o_ [D) pro OD w BB x

U latiničkoj transliteraciji se ligature iz glagoljskih tekstova obično ne bilježe posebno, čime se
zapravo neke informacije o glagoljskom originalu gube. Ponekad se ligature označuju crticom,
kao npr. oblak za sel«, ili povišenim slovom, kao gore spomenuti o'.

Svrha spojenica bila je u prvom redu ušteda prostora. Osim toga, stari su glagoljski
tekstovi redovito pisani dvostupčano, pa su se uporabom ili neuporabom ligatura mogli lakše
regulirati pravilni razmaci između riječi.

 

Darko Žubrinić
(iz knjige “GLAGOLJICA ZA RADOZNALCE", u pripremi)