Mateo Žagar: Lovranski glagoljski abecedariji Kako god bilo, unatoč svemu netom spomenutom, ne smijemo posve odbaciti važnost zasvjedočenih oblika slova: to se ponajprije tiče prisutnosti ili odsutnosti pojedinih slovnih dijelova (naprimjer subskript kod slova kako) ili pak njihove orijentacije (npr. kod gornjeg slovnog oka slova dzelo). Sve ostalo (naprimjer stupanj uglatosti, dubina slovnih oka, proporcionalni odnosi slovnih dijelova) zapravo može biti prijeporno. U svakom slučaju, pri procjeni starosti grafita (a osobito abecedarija čije pisanje ne podrazumijeva ,slijevanje“ teksta. jer svako je slovo vlastiti identitet u nizu, pa stoga ne podliježe koordinaciji) treba jako biti oprezan s ovim mjerilom, i nipošto se ne treba oslanjati samo na njega, ni primarno na njega. Doveli smo u pitanje važnost različitosti slovnih oblika u gra- fitima, time i u abecedarijima, za njihovo datiranje, kao i za proučavanje razvoja glagoljičkog pisanja, pa se pitamo — što je onda tako važno u našim abecedarijima, zašto upravo najprije k njima pohrlimo pažnjom kada ih negdje prepoznamo? Razlog se dakako krije u inventaru: grafemskome i (,,i“ a ne .ili“) — slovnome. (Slovo i grafem naime ne poimamo isto: grafem je u izravnoj korelaciji s fonemom, a može se sastojati od više slova; kako u latinici, tako i u slavenskim pismima.) Redoslijed pak upisanih slova također je važan jer odražava odnos prema brojevnom ustroju. Grafemski sastav dakle odražava jezično stanje (kao i kroz fonemski niz), nedostatak u azbukvi nekih grafema (npr. jusova, tj. slova za nazale, ili jerova, tj. slova za poluglase) kojih je bilo u starijim fazama pisanja — zasigurno upućuje na veću mladost dotičnog abecedarija. Slovni sastav može također biti raznolik: naprimjer za grafem myslite mogu stajati dva različita slova — stari granati oblik & ili mlađi ćirilički odnosno latinički 4t; glas /i/ bilježi se s nekoliko mogućih slova, ili se pak uopće ne bilježi, označavanje palatalnosti nekih glasova i sl. Upravo je dakle ta mjera raznolikosti grafemskoga odnosno slovnoga inventara paleografu, kao i jezičnom povjesničaru, od najveće važnosti. Naprimjer, u znamenitom Ročkom glagoljskom abecedariju, nastalom nedaleko od Lovrana. samo .,preko Učke“, puno je manje važan izgled tamošnjih slova (za koji Branko Fučić također piše da odražava ,,formativno razdoblje“ hrvatske glagoljice, dakle ono XII. st) od inventara.! Upravo prema činjenici da su ondje zapisani i stari jor (u obliku ključa) te slovo za prednji prejotirani nazal, ali i uključeno latiničko/ćiriličko M, te da stoji i štapić (1) kao drugi znak (slovo) za poluglas, govori u prilog i većoj pomlađenosti. Da je posrijedi razdoblje oko 1200. godine dakako je !_ Fučić, Branko, Glagoljski natpisi, JAZU, Zagreb, 1982., str. 304-305. 69