OCJENE I PRIKAZI SLOVO 62 (2012) radove R. Strohala, Vj. Štefanića, M. Bogovića, B. Fučića, L. Margetića i mnogih drugih) s raznolikih znanstvenih područja, kontekstualizirati je pre- ma stanju na ostalim tradicionalno glagoljaškim hrvatskim prostorima, te je nadopuniti rezultatima novijih istraživanja. Strukturu knjige obilježuje stoga dominantno kronološko načelo: od sta- nja u Rijeci u IX. st., pa do odredbi II. vatikanskoga sabora Sacrosanctum Concilium 1963. g. i njihovim posljedicama u drugoj polovici XX. st. Metode istraživanja ponajprije su — sukladno temeljnom obrazovanju autora - filološke prirode (uključujući i paleografsku domenu), dok se interpretira- nje nužno nadopunjuje s utvrđenim — starijim i novijim — historiografskim spoznajama, uz dobro poznavanje liturgičke problematike, gdje se kroz ci- -jelu promatranu povijest i nalazila glavna okosnica glagoljaških zbivanja. 'Na temelju takva složena pristupa autor je uspio oblikovati cjelovitu sliku glagoljaštva na odabranu prostoru (katkad se dotičući i obližnjih krajeva koji ne ulaze u sam grad Rijeku, ali k njoj gravitiraju, npr. Kastav, Veprinac, Grobnik) — i to u različitoj dinamici i usporedbenoj vrijednosti (prema kul- turološkom segmentu utemeljenu na latinskoj/latiničkoj baštini) — s ob- zirom na gotovo jedanaest stoljeća uporabe glagoljice. Grad koji se dugo kroz povijest proglašavao kao »citta italianissima« (Vi. Štefanić) u svjetlu Dekovićeve knjige prepoznaje se kao sredina koju je, naprotiv, izrazito obi- lježilo glagoljsko pismo i staroslavenski (crkvenoslavenski, hrvatskostaro- slavenski) jezik, dakle grad ne samo s hrvatskim zaleđem nego i takve unu- tarnje teksture kroz najveći dio svoje povijesti, a sve to dakako u znatnom kreativnom prepletanju s usporednom kulturom latinskoga ishodišta. U Predgovoru autor predstavlja sadržaj i strukturu svoje knjige, te op- seg i metode istraživanja. Određuje geografski prostor koji fokusira (grad i neposrednu okolicu, kao manje-više kroz povijest postojanu upravnu cje- linu), te formulira tri postavke: 1. u gradu Rijeci postoji neprekinut slijed glagoljaštva od pojave glagoljice u Hrvata, sve do druge polovice XX. st.; 2. Rijeka se iskazuje kao primjer urbane glagoljaške kulture prvoga reda u svim pogledima koji to podrazumijevaju (s obzirom na crkveni, gradsko- upravni, intelektualni, obrazovni, kulturni ustroj); 3. značaj uloge riječkoga glagoljaškog kruga procjenjuje se u kontekstu hrvatskoga glagoljaštva uop- će, pogotovu onoga obližnje — vinodolske provenijencije. U Uvodu (str. 19-30) autor problematizira i usvaja definiciju srednjo- 310