OCJENE I PRIKAZI SLOVO 62 (2012)

radove R. Strohala, Vj. Štefanića, M. Bogovića, B. Fučića, L. Margetića i
mnogih drugih) s raznolikih znanstvenih područja, kontekstualizirati je pre-
ma stanju na ostalim tradicionalno glagoljaškim hrvatskim prostorima, te je
nadopuniti rezultatima novijih istraživanja.

Strukturu knjige obilježuje stoga dominantno kronološko načelo: od sta-
nja u Rijeci u IX. st., pa do odredbi II. vatikanskoga sabora Sacrosanctum
Concilium 1963. g. i njihovim posljedicama u drugoj polovici XX. st.
Metode istraživanja ponajprije su — sukladno temeljnom obrazovanju autora
- filološke prirode (uključujući i paleografsku domenu), dok se interpretira-
nje nužno nadopunjuje s utvrđenim — starijim i novijim — historiografskim
spoznajama, uz dobro poznavanje liturgičke problematike, gdje se kroz ci-
-jelu promatranu povijest i nalazila glavna okosnica glagoljaških zbivanja.
'Na temelju takva složena pristupa autor je uspio oblikovati cjelovitu sliku
glagoljaštva na odabranu prostoru (katkad se dotičući i obližnjih krajeva
koji ne ulaze u sam grad Rijeku, ali k njoj gravitiraju, npr. Kastav, Veprinac,
Grobnik) — i to u različitoj dinamici i usporedbenoj vrijednosti (prema kul-
turološkom segmentu utemeljenu na latinskoj/latiničkoj baštini) — s ob-
zirom na gotovo jedanaest stoljeća uporabe glagoljice. Grad koji se dugo
kroz povijest proglašavao kao »citta italianissima« (Vi. Štefanić) u svjetlu
Dekovićeve knjige prepoznaje se kao sredina koju je, naprotiv, izrazito obi-
lježilo glagoljsko pismo i staroslavenski (crkvenoslavenski, hrvatskostaro-
slavenski) jezik, dakle grad ne samo s hrvatskim zaleđem nego i takve unu-
tarnje teksture kroz najveći dio svoje povijesti, a sve to dakako u znatnom
kreativnom prepletanju s usporednom kulturom latinskoga ishodišta.

U Predgovoru autor predstavlja sadržaj i strukturu svoje knjige, te op-
seg i metode istraživanja. Određuje geografski prostor koji fokusira (grad i
neposrednu okolicu, kao manje-više kroz povijest postojanu upravnu cje-
linu), te formulira tri postavke: 1. u gradu Rijeci postoji neprekinut slijed
glagoljaštva od pojave glagoljice u Hrvata, sve do druge polovice XX. st.;
2. Rijeka se iskazuje kao primjer urbane glagoljaške kulture prvoga reda u
svim pogledima koji to podrazumijevaju (s obzirom na crkveni, gradsko-
upravni, intelektualni, obrazovni, kulturni ustroj); 3. značaj uloge riječkoga
glagoljaškog kruga procjenjuje se u kontekstu hrvatskoga glagoljaštva uop-
će, pogotovu onoga obližnje — vinodolske provenijencije.

U Uvodu (str. 19-30) autor problematizira i usvaja definiciju srednjo-

 

310