FILOLOGIJA 53, Zagreb 2009 GLAGOLJAŠKI UDIO HRVATSKE JEZIČNE POVIJESTI Stjepan Damjanović: Jezik hrvatskih glagoljaša. Zagreb, Matica hrvatska, 2008. Danas možemo kazati da je glagoljaška sastavnica hrvatske kulture na- kon više od 150 godina dugih manje-više intenzivnih proučavanja, u vi- šestrukim smjerovima, u mnogim vidovima dobro proučena. Već popri- lično zašli u XXI. stoljeće mirimo se s time da je zlatno doba temeljnih i temeljitih filoloških istraživanja (kao oblikovanja cjelovite slike nacional- ne jezične i uopće kulturne povijesti) već daleko iza nas i kako novim na- raštajima istraživača predstoji tek utvrditi poznate staze odnosno dopu- niti istraživanja koja zacrtaše stariji istraživači. Posljednja knjiga Stjepa- na Damjanovića upravo je izdanak duge tradicije hrvatske filologije ko- joj je glavna nakana promatranja složenih fenomena našega glagoljaštva bio primjeren smještaj u kontekst nacionalne kulturne povijesti. Popunja- vanje takvih okvira podrazumijevalo je prepoznavanje i opis srednjovje- kovne dionice vertikale razvoja hrvatskoga jezika, kao prvorazrednoga kulturnog fenomena, pogotovu u njegovu književnom izrazu, uključiva- 1o je kontinuirano sagledavanje mnogih problemskih razina: od odnosa uporabe više književnih jezika i njihovih inačica s uporabom pisama i nji- hovih funkcionalnih varijanata, supostojanja triju narječja od kojih sva- ko ima svoj zaseban razvoj, višestruke teritorijalne razjedinjenosti razli- čitih sklonosti k standardizaciji jezika i pisma, sve to u nejednoliku vre- menskom ritmu, do razmatranja suodnosa prema kontaktnim kultura- ma, nužnog smještaja u regionalni i opći slavistički kontekst, naposljetku i u domenu općeg europskog srednjovjekovlja. Staroslavenska paralelna osovina hrvatske srednjovjekovne kulture (uz »latinocentričnu« koja se afirmira tek od druge polovice XIV. stoljeća), izvorno napajana na bizant- skim izvorima, ne nebitnog udjela i u novovjekovnoj povijesti, nije bila tek (rano ili kasno napuštena) epizoda, svojevrstan izlet u drugi kulturo- loški krug, koji danas želimo osjećati daljim i stranijim. Takva duga i vrlo plodna jezična, književna i dokumentaristička produkcija bila je iskaziva- la vrlo veliku funkcionalnu iznijansiranost — namirivala je dakle, i to sto- 109