OCJENE 1 PRIKAZI 'SLOVO 59 (2009) dočeni su Bečki listići (»najstariji liturgijsko-književni tekst s hrvatskoga područja«), Budimpeštanski odlomci (»najstariji očuvani hrvatskoglagoljski hagiografski tekst«), te Bašćanski ostrišci, iz XI. i XII. st. Od abecedarija predočeni su iz različitih razdoblja Miinchenski (XII. st.), Jurja iz Slavonije (XV. st.), a Ročki (oko 1200.) uvršten je među poglavlje o natpisima i gra- fitima. Korpus rukopisne glagoljičke građe podijeljen je prema sadržajnoj i funkcionalnoj razvedenosti. U poglavlju o liturgijskim tekstovima, najsve- čanijima i najzahtjevnije ispisanima glagoljičnim tekstovima, predočuje se šest reprezentativnih misala iz XIV. i XV. st. (Misal kneza Novaka, Hrvojev misal, Berlinski misal, I. i II. vrbnički, Newyorški) i šest brevijara, uklju- čujući neke važne fragmente, napisane između XIII. i XV. st. (Ljubljanski homilijar; I. vrbnički, II. novljanski, Brevijar popa Mavra, Brevijar Vida Omišljanina). Prije upoznavanja s višestrukim posebnostima svakoga poje- dinoga kodeksa, čitatelj se upoznaje i s osnovnim zakonitostima liturgijskih tekstova. Donose se precizni kodikološki i bibliotečni (arhivski) opisi, u naslovima se ističe osnovna kontekstualna važnost svakoga pojedinoga ko- deksa (»najstariji fragmenti u Vrbniku na Krku«, »najstariji naš brevijar«, »vrijedan rukopis budućeg tiskara« itd.), te niz zanimljivosti koji doku- mentiraju širu kulturološku sliku vremena i prostora (upisani postskripti, kronološki zapisi, karakteristično ukrašavanje, tržišna vrijednost, utrošen materijal, uvez). Važne tekstne ulomke autorica predočuje u transkribiranu obliku, nastojeći što više olakšati čitanje. Dvojbe o mogućnostima fono- loške interpretacije (koje transliteracija nastoji izbjeći) štivo namijenjeno široj javnosti nepotrebno bi opteretile. U Zapisu popa Martinca (kao i u ostalim navođenjima izvornika) prevode se, u zagradama, samo oni dije- lovi teksta za koje se smatra da ih čitatelj ne može razumjeti. U posebno poglavlje uvršteni su biblijski tekstovi prepisani u samostalnim cjelina- ma (psaltiri, apostoli, evandelistari), sačuvani u cjelini ili u fragmentima. Autorica podsjeća na to da se u hrvatskoglagoljskim bogoslužnim knjigama očuvalo 600 od ukupno 1320 biblijskih glava, te da je u njih 380 očigledan grčki predložak. Iako postoje čvrste indikacije da je postojala prevedena cjelovita hrvatskoglagoljska Biblija (dakle i s knjigama Makabejskima, koje Sveta Braća nisu stigla prevesti), danas njome ne raspolažemo. Usporedo s upoznavanjem nekih pojedinih kodeksa (npr. Lobkovicov psaltir, Fraščićev psaltir, Reimsko evanđelje), autorica navodi i kratak opis nekih biblijskih 378