VIJESTI Rimu (Pontificio Istituto Orientale) te u milanskoj Biblioteca Ambrosiana, a zatim i u drugim zbirkama.* Tako su otkriveni i novi primjerci glagoljskih izdanja, primjerice Bukvar (1527.), Oficii rimski, koji je Kožičić objavio 1530. godine, Brevijar Nikole Brozića (1561.) te Brevijar, koji je 1648. godine izdao Rafael Levaković.“ O tome je u uvodnome dijelu svojega izlaganja Ha kpvemomoma medc)y Hsmoka u Janada. Bepxy_ wamepuan om pekonucu u cmaponeuamnu kuužu, coxpanssanu & Hmanua u c6upxume nod iopucdukyusima na Bamukana (Na razmeđu Istoka i Zapada. Na temelju glagoljskih rukopisa i ranih tiskanih knjiga sačuvanih u Italiji i zbirkama pod vatikanskom jurisdikcijom) govo- rila Aksinija DŽUROVA, nastavljajući s obrazlaganjem važnosti uloge koju su kao posrednici između Istoka i Zapada imali hrvatski glagoljski rukopisi i tiska- ne knjige. U izlaganju Jezik glagoljičnih tekstova 16. stoljeća i Šimun Kožičić Benja Stjepan je DAMJANOVIĆ na- glasio kako glagoljični korpus u 16. st. obuhvaća velik broj zbornika i admini- strativno-pravnih tekstova koji su tek manjim dijelom istraženi. U to se vrije- 21A20MINECKU Detaljan popis kataloga i radova o ovoj temi autorica navodi u svom članku u sia god. 24 (2012), br. Jlxyposa, A. — Crawse, K. 2010 Heirsnecrim eK3CMNAPH OT xPpBArCKu jaromisecku — isnanit — g= Biblioteca Ambrosiana (Munano), Slovo 60: 235- 253. 368 SSLOVO 62 (2012) me pojavljuju i prvi tekstovi o jezičnom uređenju tekstova, primjerice posveta Šimuna Kožičića Benje trogirskome biskupu Tomi Nigeru u kojoj se zalaže da se jezik glagoljskih knjiga popravi. Slična jezična promišljanja imali su ka- snije i hrvatski protestanti, što se vidi iz glagoljičnoga i ćiriličnoga izdanja Novoga testamenta. Autor je istaknuo da, iako je tisak donio velike promjene i latinica postala pismom kojim se bilježe hrvatski idiomi, čime je narušen konti- nuitet šestostoljetne izgradnje glagoljič- ne pismenosti, rezultati se ove tradicije ugrađuju i u nove stilizacije hrvatskoga književnoga jezika na leksičkoj, termi- nološkoj i frazeološkoj razini. Šimun Kožičić i njegova tiskara u istraživanjima Petra Kolendića izlaga- nje je koje je Anica NAZOR posvetila raščlambi rezultata istraživanja knji- ževnoga povjesničara Petra Kolendić: Kolendić, kojemu su bila poznata četiri naslova iz Riječke tiskare, utvrdio je 1934. godine identitet jednoga od tiska- ra - Bartolomea Zanettia iz Castrezzata u okolici Brescie. Za Psaltire, početni- cu za učenje glagoljice i čitanje moli- tava (koji je bio poznat P. J. Šafačiku), pretpostavio je da uopće ne postoji. Psaltiro je autorica opisala 1964. go- dine, a 1976. godine ruski je bibliograf Andrej A. Kruming objavio da je spo- menuto Kožičićevo djelo dio konvoluta sastavljenoga od pet knjiga, a ne, kao što se mislilo, dio Berčićeve zbirke. Zahvaljujući Petru Kolendiću potaknuta su daljnja istraživanja Kožičićeva djela i rada Riječke tiskare.