anica nazor godine boravio i putovao po Istri i ondje preuvezao nekoliko glagoljskih rukopisa, među kojima i Brevijar Vida Omišljanina. Omišalj je grad ioji je posjedovao više glai;oljskih rukopisa. U župnoj crkvi Marijina uznesenja u Omišlju nalazio se jedan glagoljski misal. Ondje je bio barem od 1387. do 1627. godine kad je poslan u Rim zajedno s još nekoliko rukopisnih misala i brevijara. U Rimu su ti misali i brevijari imali poslužiti za pripremu tiskanih glagoljskih liturgijskih knjiga u Kongregaciji za promicanje vjere. Od god. 1902. Omišaljszi se misal čuva u Vatikanskoj knjižnici u fondu Borgiani Ilirici (br. 4), jer je te godine fond Borgiani zajedno sa svim rukopisima kolegija Kongregacije za promicanje vjere stupio u Vatikansku knjižnicu. Omišaljski misal najstariji je hrvatski glagoljski misal, za koji se pretpostavlja da potječe iz prve četvrtine 14. stoljeća. Pisan je na pergameni vel. 31,2 x 24 cm na 278 listova, uglatom glagoljicom u kojoj ima još nešto od stare okrugle glagoljice. Ima inicijala pisanih samo minijem i minijature svih četiriju evanđelista. Tekst Omišaljskoga misala čuva veliku starinu. U njemu je sačuvan najstariji hrvatski glagoljski evanđelistar (zbirka odlomaka iz evanđelja što se u bogoslužju čitaju i pjevaju u nedjelju i na veće blagdane). Tekst evanđelistara iz Omišaljskoga misala priredio je i 1975. godine objavio Josip Vrana. On je pokazao da prijevod evanđelja u Omišaljskom misalu potječe iz najranijega, moravsko-panonskoga razdoblja (9. stoljeće). Misal obiluje bilješkama zanimljivima i važnima za povijest rukopisa i za povijest Omišlja. O Omišaljskom misalu priredio je Josef Vajs monografiju, koju je 1948. godine objavila tadašnja Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti pod naslovom Najstariji hroatskoglagoljski misal. Omišaljski apostol s kraja 13. i poč. 14. stoljeća vrlo je važan za povijest hrvatskoga glagolizma, jer svjedoči da je u hrvatskoj glagoljskoj književnosti bilo onakvih potpunih apostola, podijeljenih na perikope za čitanje u pojedine dane crkvene godine, kakvih je bilo mnogo u ćirilskim književnostima istočne crkve (Štefanić). Apostoli su knjige koje sadrže Iše]a apostolska i apostolske poslanice. Od Omišaljsroga apostola sačuvao se samo jedan trošan list pergamene, na koricama latinske knjige iz 1602., (Ordo baptizandi et alia sacramenta administrandi, Venetiis 1602.), koja se čuva u župnom uredu u Omišlju. S korica ga je skinuo prof. Josip Hamm_1956. godine. Danas se čuva među fragmentima bivše Staroslavenske akademije u Krku. Sadrži odlomak Pavlove poslanice Rimljanima (XVI, 15-24) s uvodom (skazanjem) u Pavlovu Prvu poslanicu Korinćanima. Tekst XVI. glave Pavlove poslanice Rimljanima rijetkost je u hrvatskoj knjizi, a uvod (skazanje) još je veća rijetkost. Vjekoslav Štefanić u opisima glagoljskih rukopisa otoka Krka (str. 196-200) istakao je da odlomak zaslužuje da se potanje prouči, jer ako je od starine bio u Omišlju, onda treba imati na umu potvrde o Bibliji koja se nalazila u Omišlju u XV. stoljeću i kasnije. Najstariji pak podaci o Bibliji u Omišlju zapisani su 1475. i 1480. god. glagoljicom u bilješkama Omišaljskoga misala. Godine 1475. Omišljani su po zapovijedi kneza Ivana dali u Krk među ostalim dragocjenostima Bibliju, misal 4, knjigu lijendi URTIZNJIIM