A. Nazor: Novija izdanja hrvatskih glagoljskih književnih tekstova 1996, Nazor 1997). Posljednji svoj kritički priređen tekst objavio je 1948. godine (Čistilište svetoga Patricija iz Oxfordskoga zbornika), Ivšićev rad na izdavanju glagoljskih književnih tekstova poticao je i nadah- njivao njegove suradnike, učenike i sljedbenike koji su nastavili ono što je činio Ivšić. 'Naš je zadatak da pokažemo što je učinjeno u posljednjih pede- setak godina na objavljivanju hrvatskih glagoljskih književnih tekstova (ne uzimajući u obzir biblijske o kojima se prilog nalazi u tisku). Recimo odmah da je od tada do danas najveći događaj na tom području objavljivanje hrestomatije hrvatskih književnih srednjovje- kovnih tekstova 1969. godine: Hrvatska književnost srednjega vijeka. Pri- redio Vjekoslav Štefanić i suradnici: Biserka Grabar, Anica Nazor, Ma- rija Pantelić. Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 1. Ta hrestomatija je sastavljena pretežno od glagoljskih tekstova dok su ćirilski i stari latinički tekstovi znatno manje zastupljeni (od ukupno 89 jedinica glagoljskih je 70). Takav se odnos uglavnom poklapa sa stvarnim od- nosom, jer glagoljski tekstovi čine pretežan dio hrvatske srednjovje- kovne književnosti. Tekstovi su u hrestomatiji podijeljeni u deset grupa: I. Historijski i pravni spomenici, II. Biblijski i liturgijski, III. Apokrifi, IV. Vizije, V. Marijina čudesa, VI. Svetačke legende, VII. Priče i romani, VIII. Poučna proza, IX. Pjesme i X. Dramsko pjesništvo. Ograničen zadani opseg hrestomatije na jednu knjigu (od 550 stranica) zahtijevao je odabir tekstova, skraćivanje većih i dakako, izostavljanje mnogih. Tekstovi moralno-didaktičke proze, koji su na primjer u rukopisima bogato zastupljeni, u hrestomatiju su mogli ući vrlo ograničeno. Teks- tovi su, kad god je bilo moguće, preuzeti iz originala ili su s origi- nalima kolacionirani. Svi su tekstovi - glagoljski, ćirilski, starolatinički - transliterirani modernom latiničkom grafijom. Sastavljač hrestomatije Vj. Štefanić imao je bogato iskustvo u istra- živanju glagoljskih tekstova, jer je opisao dvije najbogatije zbirke gla- goljskih rukopisa: Hrvatske (tada Jugoslavenske) akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (444 rukopisa) i otoka Krka (255 rukopisa). U Akademijinoj zbirci čuva se najviše glagoljskih zbornika i njihovih starih fragmenata, koji jesu osnovni izvori hrvatske srednjovjekovne književnosti. U vrijeme kad je Štefanić opisivao krčke glagoljske ruko- pise na Krku je bio raznovrsnom gradom najbogatiji glagoljski zbornik = Petrisov iz 1468. godine (danas u NSK u Zagrebu, sign. R 4001), koji sadrži 163 priloga, pa je potanko opisan među krčkim rukopisima. Štefanićevi su opisi zapravo male monografije o svakom glagoljskom rukopisu. Zato je mogao sastaviti hrestomatiju hrvatskih srednjovje- kovnih književnih tekstova, koja je unatoč ograničenu opsegu, uspjela obilato potkrijepiti ono što je Štefanićev prethodnik Stjepan Ivšić go- 312 0000 OROATICA 45-46/1997.