Izvorni znanstveni rad UDK 003.349.12 Anica Nazor Staroslavenski institut, Zagreb NOVIJA IZDANJA HRVATSKIH GLAGOLJSKIH KNJIŽEVNIH TEKSTOVA Nacrtak Izdavanje i obradba hrvatskih glagoljskih tekstova značajni su za poznavanje i proučavanje hrvatske srednjovjekovne književnosti, jer se većina književnih tekstova i njihovih varijanata nalazi u glagoljskim rukopisima. U njima se pojavljuju mnoga djela koja imaju ostale srednjovjekovne književnosti. Ovaj prilog pokazuje što je učinjeno na izdavanju hrvatskih glagoljskih književnih teksto- va posljednjih pedesetak godina. Prije sedamdesetak godina Stjepan Ivšić je ocijenio da “dublje pro- učavanje hrvatske glagoljske književnosti nije ni moguće na osnovi dosad izdanih tekstova, jer je i pored onoga, što su Jagić, Milčetić, Vajs, Strohal i dr. štampali, odveć malo izdano" (Ivšić 1930, 133). Desetak godina nakon toga Ivšić je u članku o apokrifima u Hrvatskoj enciklo- pediji (1941) ponovio da neki znatniji, u članku samo imenom spo- menuti, glagoljski apokrifi “nijesu još ni izdani". Tada je Ivšić bio najbolji poznavalac hrvatskih glagoljskih književnih tekstova, jer je ogledao i proučio mnoge neizdane tekstove u različitim glagoljskim zbornicima i fragmentima među kojima je sam naveo Petrisov, Žgom- bićev i jedan Oxfordski “u Milčetića nespomenut zbornik" i Pazinske fragmente. Vlastita su ga istraživanja uvjerila u to da je “sredovječna hrvatska glagoljska književnost puna. . . djela, što ih obrađuju i ostale sredovječne književnosti". Stoga je Ivšić sam kritički priređivao hr- vatske glagoljske književne tekstove i objavljivao ih (v. Damjanović GROATICA4546/1997. TT 3MU