158 VJESNIK HAZU 1-3/96./godište V. sionale generale objavljena je u 15. stoljeću pet puta na talijanskom jeziku i prevedena je na druge jezike. Već u 15. stoljeću pre- vedena je na hrvatski jezik i glagoljicom tiskana u Senju. Prevo ju je Jakov Blažio- lović, senjski plemić i od 1501. senjski biskup. U kolofonu piše da ju je pro- tumačio, tj. preveo s latinskoga - iz "knjig latinskih". Pod latinskim stari pisci hrvatski nerijetko podrazumijevaju talijanski, što potvrđuju primjeri u povijesnom Akade- mijinu Rječniku u članku LATINSKI b. U tom značenju latinski upotrebljava Bla- žiolovićev suvremenik M. Marulić. Čini se da je Blažiolović preveo talijansko izdanje Confessionale generale Bernardina di Cori, tiskano u Veneciji 1490., od kojega se pre- ma literaturi, sačuvao samo jedan primje- rak u Gradskoj knjižnici u Assisiju. Na početku izrijekom kaže: Počinje spovid općena, ča jest način ki ima držati človik na ispitanje konšencije kad se oče ispovida- ti. Složena po častnom gospodini fra Miho- vili teologu z Milana reda svetoga Frančiska. Jezik Spovidi općene je čakavština, s ikav- sko-ekavskim refleksom jata. Leksik obiluje talijanizmima, po kojima Spovid općena nije iznimka u svom vremenu. K tomu nije se bilo jednostavno snaći i prevoditi značenjske nijanse obilja talijanskih termi- na kojima se Carcano služi npr. u tuma- čenju razgranatosti pojedinih grijeha. Glagoljska Spovi općena ušla je u izvo- re Akademijina povijesnoga Rječnika. Za pojedine riječi potvrde iz Spovidi općene u Rječniku i najstarije, štoviše i jedine. Inkunabula Spovid općena prvi je put spomenuta god. 1887. u knjižici franjevca, trećoreca, glagoljaša oca Stjepana Ivančića: Poraba glagolice kod redovnika III. reda sv. Franje po Dalmaciji, Istri i Kvarneru Opisujući rukopisni glagoljski zbornik iz kraja 14. i poč. 15. stoljeća on kaže: "Pri ovoj, rukopisnoj, privezana je omanja tiskana knjižica također u maloj 8ni od 37 listova na bjeloj hartiji, i za koju, u koliko nam je poznato, ne znadu još hrvatski učenjaci, pošto ju ne imenuju nit Knijižev- nik, nit Arkiv, nit Slovnik ni Stari pisci, pa nit Ogledalo hrvatske književnosti.." Svakako tisak i slova spomenute knjige ad unguem su jednaka tisku i slovima - Naručniku plebanuševu - i - Fratra Ruberta Koriz- menjaku - od tiska, kojih posjeduje Glavotočki samostan (23,24). Primjerak knjige koji je spomenuo Ivančić jedini je sačuvani primjerak gla- goljske Spovidi općene. Pohranjen je u knjižnici franjevaca trećoredaca (glagoljaša) u Odri, razvezan od glagoljskoga Ivanči- ćeva zbornika, uz koji je bio privezan. Već 1890. godine objavila je Akademija u Stari- nama 23 tekst koji je u cirilskoj transkripciji priredio Ivan Milčetić. On je kaže: "U Spo- vidi općenoj nalazimo čistu čakavštinu iz druge polovine XV. vijeka i toga radi i jest ovo važan spomenik za povijest hrvatsko- ga jezika“. U tekstu Spovidi općene umjetnica Vje- ra Reiser je našla nadahnuće za umjetničku mapu minijatura. Ponovno izdanje - faksi- mil i kritičko izdanje teksta u latiničkoj tran- sliteraciji - objavilo je Senjsko muzejsko društvo u Senju i time podiglo najljepši spomenik senjskoj glagoljskoj inkunabuli