ANICA NAZOR 1053 nicima na Zapadu uopće (izdanja latinskih ritualnih općenitijih pri- ručnika izlaze nešto kasnije; istom 1523. godine)%. Uz Ritual — na prvom mjestu — tiskan je spis o umijeću umiranja Ars bene moriendi, koji se u tekstu senjskoga izdanja pojavljuje u sintagmi: meštrija od umrtija, meštrija dobra umr'tija?. 'Tim se tekstom kršćanin unapri- jed upoznaje s napastima i tjeskobama koje ga očekuju na samrtnom času kada će se odigrati drama pokraj njegove postelje, gdje će stajati anđeo i davao prepirući se za njegovu dušu. Kršćanina valja pripre- miti za smrtni čas i ublažiti mu rastanak sa svijetom: protumačiti zašto se ne treba bojati smrti, ohrabriti ga i poučiti kako će pobijediti napasti. Ars bene moriendi je iznimno popularan srednjovjekovni latinski spis koji je u osnovnoj redakciji izdan već u ksilografskim — drvoreznim — izdanjima, kada se nije znalo za tehniku tiskanja pomičnim slovima. Što više — Ars bene moriendi ide u najpopularnije ksilografske knjige. U zadnjoj četvrti 15. stoljeća javlja se Ars mori- endi u znatno proširenoj i konačnoj redakciji u veoma mnogo tiska- nih izdanja i prijevoda, najčešće ukrašena drvorezima po kojima je »jedan od najzanimljivijih i najneobičnijih spomenika umjetnosti i misli u 15. stoljeću«. Izišlo je 18 latinskih izdanja, 13 talijanskih, 2 nizozemska, dva engleska i po jedno francusko i španjolsko!% Na hrvatski jezik prevedena je s latinskoga jezika u Senju konačna redakcija i to iz izdanja Erharda Ratdolta tiskanoga u Veneciji 1478. godine!!, Senjsko izdanje Ars moriendi nema ilustracija — tiskan je tekst jednobojno (crno). 'U 15. stoljeću, 25. travnja 1496. godine, u Senju je tiskana Spovid općena, priručnik opće ispovijedi, veoma popularno europsko djelo Confessionale generale Michela Carcana, znamenitoga franjevačkog propovjednika u 15. stoljeću, »glasnika Božje riječi« i duhovnoga pisca. Već u 15. stoljeću Confessionale generale izdana je pet puta na originalnom talijanskom jeziku i u prijevodima na druge europske jezike. Na hrvatski jezik — ne na crkvenoslavenski kakav je u Misalu i Ritalu — već na čakavštinu preveo ju je s talijanskoga Jakov Bla- žiolović, senjski plemić, kanonik i od 1501. godine senjski biskup. U & Tandarić, Josip Leonard: Senjski ritual iz 1507. i njegovo mjesto u glagoljskoj pismenosti. Hrvatskoglagoljska liturgijska književnost. Rasprave i prinosi, Zagreb 1993., 215. 9 _ Kolendić, Petar: Ars bene moriendi u jednom glagoljskom izdanju. Južni pregled 8 i 9 (1933.), 328. 10 Hercigonja, Eduard: Povijest hrvatske književnosti, knjiga 2. Srednjovjekovna književnost. Zagreb 1975., 228. 11 Kolendić, Petar, o. c. 330.