ANICA NAZOR 1051

korekturu teksta. Brevijar je kombiniran s dijelovima rituala i misa-
la!, U Veneciji, koja je bila jednim od središta tiskarstva, Blaž Ba-
romić je vjerojatno učio tiskarstvo i ondje dao načiniti tiskarsku
opremu za tiskaru u Senju, u kojoj je od 1494. do 1508. godine tiskano
sedam knjiga: dvije liturgijske — misal i ritual — i pet neliturgijskih
knjiga — popularni europski teološki priručnici i popularna europska
nabožno-poučna i književna djela.

Misal je tiskan u formatu male četvrtine (14x20 cm) na 27 kvater-
niona (216 listova) u dva stupca po 37 redaka, u dvije boje: crnoj i
crvenoj na papiru, koji u jedinom potpunom sačuvanom primjerku
ima tri vodena znaka: 1. vaga u krugu sa šesterokrakom zvijezdom,
2. kardinalski šešir i 3. fragment volovske glave?. Misal sadrži: ka-
lendar, iza kojega slijedi dodatak s nekoliko novih misnih obrazaca
među kojima je Misa svetoga Semiona koga telo jest v Zadri i Misa
kada ljudi mrut. Sadrži potom: obrasce misa za blagdane, nedjelje,
ferije (temporal); Red i Kanon mise; zavjetne mise; obrasce misa za
pojedine skupine svetaca i blaženika: apostola i mučenika (komunal);
obrasce misa za pojedine svece (sanktoral) i ritualne tekstove. Jezik
Misala je crkvenoslavenski hrvatskoga tipa. Na istom su jeziku na-
pisani svi hrvatskoglagoljski misali, brevijari i rituali i tiskane gla-
goljske liturgijske knjige u 15. i 16. stoljeću. Već od najstarijih
vremena jezik liturgijskih knjiga, osobito u slobodnim dijelovima kao
što su rubrike — upute svećeniku — prožet je crtama živoga jezika.
U senjskom Misalu te se crte očituju u fonologiji, morfologiji i lek-
siku.

Senjski glagoljski Misal je inkunabula, što znači knjiga iz prvoga
razdoblja tiskarstva — od otkrića tiska pomičnim slovima polovicom
15. stoljeća do kraja 15. stoljeća (do godine 1500). Sačuvala su se
samo tri originalna primjerka i jedan fragment, od kojih su jedan
primjerak i fragment otkriveni u novije vrijeme. Primjerak je otkrio
1982. godine otac Josip Vlahović, franjevac konventualac u samosta-
nu franjevaca konventualaca u Cresu. Fragment od tri lista otkrio je
1983. godine Andrej Kruming u Odesi (u odeskoj državnoj znanstve-

1_U literaturu je ušao kao Baromićev Brevijar. Tiskanje je završeno 13. ožujka 1493. godine, što
se može vidjeti u dva kolofona — opširnijem glagoljskom i nešto kraćem latinskom: Svršenije
brvijali hrvackih. Stampani u Benecih po meštre Andreje Torežanje iz Ažulje. Korežani po pre
Blaži Baromići kanonigi crikve senjske. Na dni 13. miseca marča 1493. — Hunc breviarium
impressit magister Andreas de Thoresanio de Asula die .13. marcij 1493.

2_ Bošnjak, M.-Hofman, V.-Putanec, V. Vodeni znakovi hrvatskih inkunabula. Bulletin Zavoda za
likovne umjetnosti JAZU, 3 (1963), 35-36 i u: Bošnjak, Mladen, Slavenska inkunabulistika,
Zagreb 1970.