ANICA NAZOR 1051 korekturu teksta. Brevijar je kombiniran s dijelovima rituala i misa- la!, U Veneciji, koja je bila jednim od središta tiskarstva, Blaž Ba- romić je vjerojatno učio tiskarstvo i ondje dao načiniti tiskarsku opremu za tiskaru u Senju, u kojoj je od 1494. do 1508. godine tiskano sedam knjiga: dvije liturgijske — misal i ritual — i pet neliturgijskih knjiga — popularni europski teološki priručnici i popularna europska nabožno-poučna i književna djela. Misal je tiskan u formatu male četvrtine (14x20 cm) na 27 kvater- niona (216 listova) u dva stupca po 37 redaka, u dvije boje: crnoj i crvenoj na papiru, koji u jedinom potpunom sačuvanom primjerku ima tri vodena znaka: 1. vaga u krugu sa šesterokrakom zvijezdom, 2. kardinalski šešir i 3. fragment volovske glave?. Misal sadrži: ka- lendar, iza kojega slijedi dodatak s nekoliko novih misnih obrazaca među kojima je Misa svetoga Semiona koga telo jest v Zadri i Misa kada ljudi mrut. Sadrži potom: obrasce misa za blagdane, nedjelje, ferije (temporal); Red i Kanon mise; zavjetne mise; obrasce misa za pojedine skupine svetaca i blaženika: apostola i mučenika (komunal); obrasce misa za pojedine svece (sanktoral) i ritualne tekstove. Jezik Misala je crkvenoslavenski hrvatskoga tipa. Na istom su jeziku na- pisani svi hrvatskoglagoljski misali, brevijari i rituali i tiskane gla- goljske liturgijske knjige u 15. i 16. stoljeću. Već od najstarijih vremena jezik liturgijskih knjiga, osobito u slobodnim dijelovima kao što su rubrike — upute svećeniku — prožet je crtama živoga jezika. U senjskom Misalu te se crte očituju u fonologiji, morfologiji i lek- siku. Senjski glagoljski Misal je inkunabula, što znači knjiga iz prvoga razdoblja tiskarstva — od otkrića tiska pomičnim slovima polovicom 15. stoljeća do kraja 15. stoljeća (do godine 1500). Sačuvala su se samo tri originalna primjerka i jedan fragment, od kojih su jedan primjerak i fragment otkriveni u novije vrijeme. Primjerak je otkrio 1982. godine otac Josip Vlahović, franjevac konventualac u samosta- nu franjevaca konventualaca u Cresu. Fragment od tri lista otkrio je 1983. godine Andrej Kruming u Odesi (u odeskoj državnoj znanstve- 1_U literaturu je ušao kao Baromićev Brevijar. Tiskanje je završeno 13. ožujka 1493. godine, što se može vidjeti u dva kolofona — opširnijem glagoljskom i nešto kraćem latinskom: Svršenije brvijali hrvackih. Stampani u Benecih po meštre Andreje Torežanje iz Ažulje. Korežani po pre Blaži Baromići kanonigi crikve senjske. Na dni 13. miseca marča 1493. — Hunc breviarium impressit magister Andreas de Thoresanio de Asula die .13. marcij 1493. 2_ Bošnjak, M.-Hofman, V.-Putanec, V. Vodeni znakovi hrvatskih inkunabula. Bulletin Zavoda za likovne umjetnosti JAZU, 3 (1963), 35-36 i u: Bošnjak, Mladen, Slavenska inkunabulistika, Zagreb 1970.