A. NAZOR 230 Croatica 37/38/39/1992/1993. U 1993. godini kada se održava XI. međunarodni slavistički kongres u Bratislavi pada 500. obljetnica glagoljske inkunabule Brevijar hrvatski, ka- ko je naziva njezin priređivač Blaž Baromić. Ta visoka obljetnica ujedno je poticaj za osvrt na ostale hrvatske glagoljske inkunabule. Danas se zna za pet hrvatskih glagoljskih inkunabula: dva misala (1483, 1494), dva brevijara (1491, 1493) i priručnik za obavljanje ispovi- jedi (1496). K tomu ima indikacija da je 1492. godine glagoljicom tiskan traktat o ispovijedi, jer se sačuvao prijepis kolofona u glagoljskom zbor- niku iz prve četvrti 16. stoljeća. Možda je u 15. stoljeću tiskan u Senju Ritual s Meštrijom dobra umrtja (Ars bene moriendi). Misal 1483. Prva glagoljska inkunabula je Misal koji je iz tiska izašao 22. veljače 1483. godine. Datum izlaska zabilježen je u kolofonu na kraju knjige: Leu g(ospod)niht .ču.o.v. (= 1483) m(€)seca perv(a)ra d(s)ni .ib. (=22) ti mis(a)li biše svršeni. Tiskan je u folio formatu (27 x 18 cm). Sav tekst osim kalendara složen je u dva stupca po 36 redaka. 'Tisak je dvobojan: crni i crveni. Crvenom su bojom otisnute rubrike i pojedini blagdani u kalendaru, a crnom ostali dijelovi teksta. Slova su manja, veća i početna. Manjim su slovima tiskani antifonalni dijelovi: introitus, graduale, offertorium, communio, a većim ostali dijelovi: mo- litve, čitanja i dr. Za početna slova ima trideset znakova. Inicijali nisu otisnuti, već je za njih ostavljen prazan prostor. U nekim su primjercima inicijali naknadno ucrtani rukom. U inkunabuli se pojavljuju ligature, skraćenice, znak za početak naslova ili novoga sadržajnog odlomka i dru- gi znakovi — u svemu je upotrebljen 201 grafički znak. To znači da je za prvotisak glagoljskog Misala gravirana 201 punca (slovni žig). Set manjih slova i ligature vrhunski su dotjerani, dok su u setu velikih slova ostale neke grubosti, koje majstor možda nije dospio dotjerati. Manja slova boljim oblikovanjem, skladom veličina i cjeline »za cijelu kategoriju nad- mašuju veća slova« (Paro, 1984, 108). Majstor koji je gravirao slovne žigove za Misal iz 1483. prvi »reže prelijepu, pravu tiskarsku glagoljsku uncijalu« kakvom je tiskan Misal. On je majstor znalac, osoba »visoke oblikovne kulture« (Paro, 1984, 108). Savršenošću slova, ljepotom sloga i tiska glagoljski je Misal najljepša od svih tiskanih glagoljskih knjiga koje su izlazile od 15. sve do početka 20. stoljeća. Nema naslovne stranice ni tiskarskoga privilegija. Tiskan je na 219 listova, a posljednji (220) list vjerojatno je bio prazan, jer originalni list ni u jednom poznatom prim- jerku nije sačuvan. Neslgmrano je šest listova kalendara. Kvaternioni s misalskim tekstom signirani su glagoljskim slovima u donjem desnom ku- tu. Uz glagoljsko slovo na prva četiri lista kvaterniona dolaze uspravne crte (npr. a, alll, alll, allll). Jedna je stranica prije kanona ostala prazna da se na nju nalijepi drvorez Raspeća. Samo u tri primjerka ulijepljen je drvorez Raspeća: bečkom, sanktpeterburškom i washingtonskom. Sva-