ljskim rukopisima i tiskanim knjigama u Državnoj biblioteci Saltykov-Ščedrin (sign. Bč. 2). Tek 1894., u Miinchenu, u gla- sovitom antikvarijatu Ludwiga Rosenthala, pojavio se_potpuni primjerak knjige s kolofonom, u kojem su podaci o mjestu i da- tumu tiskanja. Potpuni primjerak broji 214 listova (po novijoj literaturi 216) vel. ca. 18 x 14 cm. Tiskana je 1i dva stupca po 37 redaka, dvo- Bojno (crno i crveno). Miinchen- ski Rosenthalov primjerak otku- pljen_je za biblioteku Szčehčnyi u Budimpešti, gdje se i danas ču- va (sign. Inc, 988). Prodajom su še oba primjerka senjskog »Mi- sala« iz 1494. našla izvan domo- vine. Pronađen primjerak u Cre- su zato ima veliku vrijednost. Na žalost, on je i najnepotpuniji (147 listova). Neki su listovi ošteće- ni. Nedostaju arci na početku i na kraju, a nema ni uveza. ., Da je na otoku Cresu bilo još primjeraka >Misala«, saznali smo na nedavnom znanstvenom sav- jetovanju. o_izvorima za povijest Cresa i Lošinja, na kojemu je Josipa Paver referirala da je u Arhivu_ Hrvatske u Zagrebu, u Spinčićevoj ostavštini zabilježen podatak da se u samostanu fra- pjevaca trećoredaca u Martinšći- gi nalazio primjerak štampanog glagoljskog misala iz 1507. (tj. se- njskog iz 1494.). Na otoku Cresu bilo je i drugih senjskih izdanja. Primjerak »Naručnika plebanu- ševa«, koji_je pohranjen u Beču samostanu franjevaca irećoredaca sv. Nikole. rozini, u Prisjetimo li se da je od pr- ve naše (ujedno i prve južnosla- venske) knjige, tj. glagoljskog »Misala« iz 1483., poznato jeda- naest primjeraka i da je od ču- vene Gutenbergove Biblije, nenad- mašenog remek-djela tiskarskog umijeća, sačuvano više od četrde- setak _ primjeraka, onda_ smo svjesni da je treći, novopronađe- ni creski primjerak senjskog »Mi- sala« prava dragocjenost. ANICA NAZOR "NAŠA KNJIGA — BROJ 2 Pri zagrebačkog antikvarijata Još ima privatnih inkunabula Inkunabulom se naziva knji- ga koja je tiskana do 1500. go- dine, U nekoj stručnoj knjižar- skoantikvarnoj predratnoj pub- likaciji čitao sam da je do tada, dakle do uoči samog minulog ra- ta, u svijetu poznato oko 30.000 inkunabula. Od toga se lijep broj nalazi i u našoj zemlji, u naši poznatim knjižnicama. U ratu je, svakako, nastradao priličan broj tih dragocjenosti, ali se, poslije rata, možda, koja inkunabula i otkrila, na nekom tavanu šnom podrumu. Vjerovati ih i danas ima 30, ili čak i više tisuća, registriranih i katalogizi- ranih po uglednim evropskim i svjetskim bibliotekama. Početkom rujna ove godine, jednog prijepodneva, u antikvari- jat u kojem radim došao je mle- između 15 i 17 godina. Reče mi da su ga neki ugledni ljudi našeg grada uputili upravo me- ni, u antikvarijat u kojem radim, da mi ponudi tu staru knjigu. Razvio se »poslovni razgovor« Ubrzo mi je postalo jasno da on tu »staru knjigue ne namjerava prodati, nego bi od mene htio saznati »pravu njenu vrijednost« Uzeo sam knjigu u ruke i stao je listati. Pisana_je latinskim je- zikom. Na_posljednjoj stranici vidi se godina izdavanja: 1492! !! Dakle, godina otkrića Amreike, godina Kristofora Kolumba. . . Na žalost, nisam »tu staru« knjigu imao u rukama dovoljno dugo da bih je prolistao i iz nje doznao nešto više. Držao sam je u rukama samo nekoliko minuta. Taj se momak nakon sat vreme- ma vratio, da mu kažem barem približnu cijenu te knjige, Treba- la mu je moja »orijentaciona ci- jena«, i zatim bi išao dalje ... Odgovorio sam mu da o tome možemo razgovarati jedino ako će tu knjigu prodati našem anti- kvarijatu, a da-mu ne mogu da« ti niformacije kojima bi se on poslužio u prodaji te knjige ne- kome. drugome, nekoj_privatnoj osobi. Više se nije vraćao. Na ža- lost, ništa više ne znam o sudbi- ni te knjige, te inkunabule, Re- kao mi je jedino da to nije nje- gova knjiga, nego neke njegove stare i bolesne tete koja, nemoć- na, kod kuće leži. Dakle, naš je grad, naš Zagreb, bogat starom knjigom. To znam već davno. Iz dvadestogodišnjeg antikvarnog iskustva znam da se po starim tavanima i podrumima nalazi još mnogo vrijednih starih knjiga. Po tim knjiškim vredno- tama naš grad može stati uz bok Beču, Pešti, Pragu, Grazu. Ova je rijetka knjiga, inkuna- bula, u meni pobudila razmišlja- nje: Kad se ponudi takva knji- ga — kako je kupiti i, na taj na- čin, spasiti . . .? Kako do takve knjige doći, kad su (barem je ta- ko u mom slučaju) mogućnosti minimalne, _ Novčana kupovna oć nam je toliko ograničena da smo gotovo nemoćni da interve- niramo, da nastupimo kao ozbi- ljan kupac. Bog Kairos nas opo- minje da prigodu treba iskoris- titi, »za kosu je odmah ščepati«, jer neke se stvari i neke prigode više nikad ne ponavljaju. . . Ne- ki veliki događaji »nemaju repri- zee. Čini mi se, na žalost, da i s tom inkunabulom »neće biti re- prize«, neće mi više biti ponu- đena. . , A imao sam je u ruka- ma_. . . Inkunabulu iz godine 14921 Ovo je, koliko se sjećam dru- ga inkunabula koja mi je dos pjela u ruke. Prva, godinu dana >mlađa«, iz godine 1493., nalazi se u Sveučilišnoj biblioteci. I o na_je došla u naš antikvarijat iz jedne ugledne i drevne zagrebač- ke >knjiške familije«. Na žalost, ne znam »ni proš- lost« ni buduću sudbinu inkuna- bule iz 1492. godine, a tako bih bio sretan da sam je mogao spa- siti, da sam_je mogao kupi ŽIVKO STRIŽIĆ 137