Proučavatelji čitanja utvrdili su tivacije i različite tipove čitatelja. Emisija će pred- staviti različite tipove čitatelja (čitatelja koji čita- nje shvaća kao obavezu i dužnost, čitatelja koji či- ta iz unutrašnje potrebe, čitatelja koji uspostavlja kritički stav prema tekstu). ČITAM GLASNO | IZRAŽAJNO (INTERPRETATIVNO) 11. V 1981, PO 9.10 i 15.10 Čitanje je prekodiranje saopćenja (poruka),. Si- gnali koda sračunati na primanje očima transfor- miraju se u slušne signale. Čitanjem (glasnim) pre- nosimo slušaocu (primaocu) poruke teksta. Pritom se koristimo svim vrednotama govorenoga jezika. Pri čitanju informativnoga teksta (novinskoga, po- slovnoga, stručnoga ili znanstvenoga) težimo što iz- razitijoj logičkoj izražajnosti. Logička izražajnost omogućuje jasnije (potpunije) prenošenje obavijesti (podataka, misli, sudova, zaključaka). Pri čitanju umjetničkog teksta dolazi do izra- žaja emocionalna izražajnost. Čitač prenosi slušao- cu svoj doživljaj umjetničkoga teksta. Dr_ Dragutin Rosandić CIKLUS: GLAGOLJSKA PISMENOST 20. IV 1981, PO 9.30 i 15.30 27. IV 1981, PO 9.30 i 15.30 4. V_ 1981, PO 9.30 i 15.30 18. V_ 1981, PO 9.30 i 15.30 Ove školske godine započinjemo emitiranjem ciklusa Glagoljska pismenost. U prilogu donosimo članak dr Anice Nazor koja je izvršila znanstveni izbor sadržaja emisije. »Najprije Slaveni nisu imali znakova za pismo, već su crtama i rezovima brojili i gatali, još su bi- li pogani. A kada su se pokrstili, trudili su se da rimskim i grčkim slovima pišu slavensku riječ neu- ređeno... I to je trajalo mnogo godina. A onda čovjekoljubac Bog, koji sve uređuje i ne ostavlja ljudski rod bez razuma... smilovao se na slaven- ski rod i poslao im svetog Konstantina, narečenog Cirila, muža pravedna i istinita, te im ovaj učini 38 slova: jedna po redu grčkih slova, a druga pre- ma slavenskom jeziku«. Te početne, upravo klasič- ne rečenice črnorisca (monaha) Hrabra polazna su točka za istraživače najstarije povijesti slavenske pismenosti, Uz raspravu črnorisca Hrabra »O pis- menih« glavni su izvori, »krunski svjedoci« za naj- stariju povijest slavenske pismenosti još uvijek ži- votopisci Braće Ćirila i Metodija (Panonske legen- de), osobito životopis Konstantina-Čirila. Tako 14. gl. Konstantinova životopisa priča da je moravski knez Rastislav zatražio od cara Mihajla da mu po- šalje takvog učitelja koji bi »našim jezikom tuma- čio pravu kršćansku vjeru«. Međutim Konstantino- va koncepcija moravske misije bila je smjelija od Rastislavove: uzdignuti Moravljane među »velike narode« kakvima su bili narodi starih kultura, koji »slave Boga vlastitim jezikom«. A narodi starih kultura (»veliki narodi«) uživali su na Istoku vaz- da vlastiti jezik u liturgiji (Grci, Armenci, Sirci, Gruzinci, Kopti, Židovi). Svaki liturgijski jezik (>veliki jezik«) imao je tada (u 9. st.) svoje vlastito pismo. To je Konstantin dobro znao, pa je za nj bilo posve razumljivo da slavenski jezik mora ima- ti vlastito pismo: »Da i vy pričtete sa velikyh jazyceh iže slavet Boga svojim jazykom«. Stoga je za moravsku misiju sastavio pismo (sabije složi pismena«). Koje je pismo sastavio Konstantin: gla- goljicu ili čirilicu? Oba se naime pisma od 10. st. pa nadalje javljaju paralelno jedno uz drugo, a Hrabar govori samo o jednom pismu. Nazivi pisma svakako su iz mlađeg vremena, a u starim izvori- a spominje se samo »pismo slovjensko« ili >knjigi slovjenski« kao što su se pisma drugih naroda na- zivala po etničkom imenu naroda koji se njime slu- žio. Većina se istraživača, paleoslavista slaže u miš- ljenju da je Konstantin sastavio glagoljsko pismo. O podrijetlu glagoljice postoje kontroverzne teori- je. Jedni dokazuju da je glagoljica nastala razvo- jem iz prastarog izvornog slavenskog pisma, drugi da se razvila iz grčkog minuskulnog, iz latinskog kurzivnog ili gotskog pisma, da predstavlja izbor specijalnih znakova koje su grčki stručnjaci upo- trebljavali u kraticama, tahigrafiji u medicini, as- trologiji, alkemiji, pa i u kriptografiji i magiji, itd., itd. Neki još i danas oživljavaju tezu da je ćirilica »ustrojena« prije glagoljice i da je Konstantin za svoju glagoljicu preuzeo neke znakove iz ćirilice. Danas je u znanosti prihvaćeno mišljenje da je Konstantin sastavio novo pismo. Pri tome je 59