Anica Nazor: O otkriću glagoljskoga Senjskoga misala i njegovih rijetkih primjeraka HDZ 20 (2016), 171-177 Malo je poznato kad je otkriven glagoljski Senjski misal iz 1494. godine i njegovi vrlo rijetki originalni primjerci. Čini mi se stoga da ta činjenica za- služuje pozornost i da je jubilej Senjanina akademika Milana Moguša prava prilika da se o njemu ponešto progovori. Glagoljski Senjski misal otkrio je filolog Zadranin Ivan Berčić (Brčić 1824.- 1870.), profesor staroslavenskoga jezika i staroslavenske liturgike, Staroga zavjeta i istočnih jezika u zadarskom sjemeništu, od 1867. godine pravi član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Jagić ga je nazvao “uskrsite- ljem glagoljskih nauka u Dalmaciji". Berčićev se filološki rad uklapa u opća nastojanja narodnoga preporoda u Dalmaciji, “a usmjeren je prema obnovi slavenskoga bogoslužja i istraživanju hrvatskoglagoljske baštine" (Tandarić). Zarana je (od 1848. godine) počeo prikupljati glagoljske (i druge) pisane i ti- skane spomenike. U početku ih je slao Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom, a po- tom je s ljubavlju, poštovanjem i uz odricanje! počeo sastavljati vlastitu zbirku. Smatrao je da će pronalaskom novih tekstova moći uspostaviti tekst hrvatske crkvenoslavenske Biblije iz liturgijskih knjiga. Glagoljaši su, naime, smatrali da je crkvenoslavenski jezik kojim su napisani (i tiskani) biblijski, liturgijski i književni hrvatski glagoljski tekstovi, imao ulogu višega kulturnog, zapravo književnoga jezika. O toj Berčićevoj namjeri govore njegovi objavljeni glagolj- ski tekstovi, ponajprije Ulomci Svetoga pisma obojega uvjeta, objavljeni u Pragu u pet knjiga (1864.-1871.) Njegova se zbirka sastoji od glagoljskih rukopisnih fragmenata i cjelovitih rukopisa te primjeraka tiskanih glagoljskih knjiga, koji potječu ponajviše sa zadarskih i kvarnerskih otoka te iz Dalmacije. Veći dio zbirke čuva se od 1874. godine u Sankt-Peterburgu u današnjoj Ruskoj nacio- nalnoj biblioteci (nekoć Carskoj javnoj biblioteci) kao zasebna cjelina.? Prvi trag Senjskom misalu Ivan Berčić otkrio je 1849. godine u selu Uglja- nu na istoimenom otoku nedaleko od Zadra. Ondje je našao “premalešan ko- mad“*, pola lista nepoznata izdanja misala, koji se nije slagao ni s jednim dotad poznatim tiskanim glagoljskim misalom. Kad ga je usporedio s knjigama ti- skanima u Senju 1507. i 1508. godine - Naručnikom plebanuševim, Transitom su. Jerolima i Korizmenjakom — koje je posjedovao, zaključio je da je u “ovomu listu i tim knjigama jedno pismo i da iz jedne te iste tiskare potekoše, te da misal bit će tiskan u Senju oko g. 1507. (Brčić 1881: 169). U drugom selu na 'Ugljanu otkrio je 1854. godine dva lista Misala. Napokon mu je 1863. godine 1 “ Kako je prikupljao spomenike sam je rekao kad je otkrio dotad nepoznato senjsko izda- nje Marijinih mirakula: “Ovu knjižicu Grgurove tiskarnice, nepoznatu barem prošlomu i sadaš- njemu vijeku, našao sam g. 1866. koncem kolovoza, kad sam obišao mal da ne sva sela na veli- kom otoku te u svakom selu zašao u sve kuće, u kojih življahu naši glagoljaši" (Brčić 1881: 168). 2 O Berčićevoj glagoljskoj zbirci u Sankt-Peterburgu pisao je Ivan Milčetić (1955), potom Svetlana O. Vjalova, koja je opisala i objavila sve fragmente (2000). 172