A. Nazor: Ante Glavičić i glagoljska tiskara u Senju. Senj. zb. 40, 19-24 (2013.)

 

gradu već u XV. stoljeću, oko koje se okupio krug intelektualaca, pretežno
duhovnih, i ostvario zapažen izdavački program. Ovom prigodom podsjećamo
na taj program, koji se sastoji od liturgijskih i još više neliturgijskih knjiga
namijenjenih glagoljašima za obavljanje bogoslužja, i za pouku.

Najprije je tiskan Misal: iz tiska je izišao 7. kolovoza 1494. godine s
opšimim kolofonom. U kolofonu je zabilježeno da je knjiga tiskana u Senju i da
je tiskanje završeno 7. kolovoza 1494. godine, da su u tiskanju sudjelovala
gospoda Blaž Baromić, Silvestar Bedričić i žakan Gašpar Turčić u vrijeme kad
je kraljevao ugarski (i hrvatski) kralj Ladislav (tj. Vladislav II. Jagelović), a na
apostolskom je prijestolju bio papa Aleksandar Šesti (Borgia).

Nepune dvije godine od izlaska Misala u Senju je 25. travnja 1496.
godine iz tiska izišla Spovid općena, priručnik opće ispovijedi, hrvatski
prijevod vrlo populamoga djela Confessionale generale Michela Carcana,
Znamenitoga franjevačkog propovjednika u XV. stoljeću, "glasnika Božje
riječi" i duhovnoga pisca.

Možda je već u XV. stoljeću u Senju tiskan mali ritual zajedno sa
spiskom Meštrija od umrtija, meštrija dobra umrtija, kako se u tekstu naziva.
Naime, od toga su izdanja očuvana samo dva nepotpuna primjerka, kojima
nedostaje kolofon. Glagoljski brevijar, koji je Blaž Baromić, senjski kanonik,
rodom iz Vrbnika na otoku Krku, priredio i u Mletcima dao tiskati kod
znamenitoga Andreja Torresana 1493. godine, također je dio senjskoga
izdavačkoga programa. Brevijarom, misalom i ritualom, Senjani su zaokružili
bogoslužni dio izdavačkoga programa. Drugi dio izdavačkoga programa, u koji
su ušli suvremeni europski priručnici za obavljanje svećeničkih dužnosti,
objavljen je 1507. i 1508. godine. U te dvije godine, koliko se danas zna,
objavljene su četiri glagoljske knjige: 27. kolovoza 1507. objavljen je Naučnik
 plebanušev, na hrvatski jezik pretočen vrlo popularan priručnik što ga je u XIV.
st. napisao Španjolac Guido de monte Rocherii. Priručnik je bio proširen u svim
europskim književnostima, jer je to zapravo bio predtridentski katekizam i u
crkvenoj je katoličkoj praksi imao značajno mjesto.

U 1508. godini u Senju su glagoljicom tiskane još tri knjige: 5. svibnja
(je objavljen) Transit svetoga Jerolima, svojevrstan zbornik tekstova o sv.
Jeronimu. Sadrži: svečev životopis (legendu), tri poslanice, kojima je glavna
tema "prijelaz", lat. transitus Jeronima u nebo, kako se u kršćanskoj
terminologiji naziva svetačka smrt, Na kraju je dodatak od niza čudesa, koja su
se dogodila u Troji i, k tomu, jedan originalni dodatak: pjesma (legenda) o sv.
Jeronimu ispjevana u dvanaesteračkim stihovima s dvostrukim srokom
Anljelske kriposti vse nebeskoga hora, koji se s pravom pripisuju Marku
Maruliću.

 

 

 

20