A. Nazor: Ante Glavičić i glagoljska tiskara u Senju. Senj. zb. 40, 19-24 (2013.) gradu već u XV. stoljeću, oko koje se okupio krug intelektualaca, pretežno duhovnih, i ostvario zapažen izdavački program. Ovom prigodom podsjećamo na taj program, koji se sastoji od liturgijskih i još više neliturgijskih knjiga namijenjenih glagoljašima za obavljanje bogoslužja, i za pouku. Najprije je tiskan Misal: iz tiska je izišao 7. kolovoza 1494. godine s opšimim kolofonom. U kolofonu je zabilježeno da je knjiga tiskana u Senju i da je tiskanje završeno 7. kolovoza 1494. godine, da su u tiskanju sudjelovala gospoda Blaž Baromić, Silvestar Bedričić i žakan Gašpar Turčić u vrijeme kad je kraljevao ugarski (i hrvatski) kralj Ladislav (tj. Vladislav II. Jagelović), a na apostolskom je prijestolju bio papa Aleksandar Šesti (Borgia). Nepune dvije godine od izlaska Misala u Senju je 25. travnja 1496. godine iz tiska izišla Spovid općena, priručnik opće ispovijedi, hrvatski prijevod vrlo populamoga djela Confessionale generale Michela Carcana, Znamenitoga franjevačkog propovjednika u XV. stoljeću, "glasnika Božje riječi" i duhovnoga pisca. Možda je već u XV. stoljeću u Senju tiskan mali ritual zajedno sa spiskom Meštrija od umrtija, meštrija dobra umrtija, kako se u tekstu naziva. Naime, od toga su izdanja očuvana samo dva nepotpuna primjerka, kojima nedostaje kolofon. Glagoljski brevijar, koji je Blaž Baromić, senjski kanonik, rodom iz Vrbnika na otoku Krku, priredio i u Mletcima dao tiskati kod znamenitoga Andreja Torresana 1493. godine, također je dio senjskoga izdavačkoga programa. Brevijarom, misalom i ritualom, Senjani su zaokružili bogoslužni dio izdavačkoga programa. Drugi dio izdavačkoga programa, u koji su ušli suvremeni europski priručnici za obavljanje svećeničkih dužnosti, objavljen je 1507. i 1508. godine. U te dvije godine, koliko se danas zna, objavljene su četiri glagoljske knjige: 27. kolovoza 1507. objavljen je Naučnik plebanušev, na hrvatski jezik pretočen vrlo popularan priručnik što ga je u XIV. st. napisao Španjolac Guido de monte Rocherii. Priručnik je bio proširen u svim europskim književnostima, jer je to zapravo bio predtridentski katekizam i u crkvenoj je katoličkoj praksi imao značajno mjesto. U 1508. godini u Senju su glagoljicom tiskane još tri knjige: 5. svibnja (je objavljen) Transit svetoga Jerolima, svojevrstan zbornik tekstova o sv. Jeronimu. Sadrži: svečev životopis (legendu), tri poslanice, kojima je glavna tema "prijelaz", lat. transitus Jeronima u nebo, kako se u kršćanskoj terminologiji naziva svetačka smrt, Na kraju je dodatak od niza čudesa, koja su se dogodila u Troji i, k tomu, jedan originalni dodatak: pjesma (legenda) o sv. Jeronimu ispjevana u dvanaesteračkim stihovima s dvostrukim srokom Anljelske kriposti vse nebeskoga hora, koji se s pravom pripisuju Marku Maruliću. 20