RASPRAVE INSTITUTA ZA HRVATSKI JEZIK 1 JEZIKOSLOVLJE 31 (2005) Anica Nazor Staroslavenski institut Demetrova 11, HR-10000 Zagreb DRAGICA MALIĆ I GLAGOLJSKI TEKSTOVI U prikazu jezikoslovnoga puta moje cijenjene i drage kolegice još sa stu- dija dr. Dragice Malić, znanstvene savjetnice u Institutu za hrvatski jezik i zikoslovlje, istaknula je autorica dr. Branka Tafra da se dr. Dragica Malić su- stavno bavila tekstovima ,,ponajviše iz 14. stoljeća“, da je , dokazala post nje čvrstih veza hrvatskih kulturnih sredina i spomenika pisanih na sva tri sma“ i da je istraživala ,,crkvenoslavensku jezičnu tradiciju u hrvatskim latinič- kim rukopisima 14. stoljeća“ (Tafra 1999: 5). Ovom prilikom ja ću se osvrnuti na njezine dvije monografije: na Jezik najstarije hrvatske pjesmarice, objavlje- ne 1972. godine kao prva knjiga Znanstvene biblioteke Hrvatskoga filološko- ga društva i kao treći znanstveni rad dr. Dragice Malić. Osvrnut ću se na njezin Nacrt za Hrvatski rječnik do Marulića i njegovih suvremenika, objavljen tride- set godina kasnije (2002) u Biblioteci Posebnih izdanja Instituta za hrvatski je- zik i jezikoslovlje. Prva je knjiga zapravo njezin magistarski rad, koji je obranila u siječnju 1970. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Obradila je naj- važniju i najstariju glagoljsku zbirku duhovnih pjesama dodanih hrvatskogla- goljskom liturgijskom rukopisu iz konca 14. stoljeća, koji se čuva u Parizu, u Bibliothčque nationale, Code slave 11. Rukopis sadrži priručni brevijar; misal (sacrificale) i ritual. Pjesme su napisane istom rukom, koja je pisala i ostale na- vedene dijelove rukopisa. Za razliku od liturgijskih tekstova, pisanih liturgij- skim crkvenoslavenskim jezikom, pjesme su napisane narodnim, pretežno kavsko-ikavskim jezikom. Otkrio ih je i 1905. godine objavio Josip Vajs u 31 knjizi Srarina tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti ,.kao va- žan prilog za povijest hrvatskoga jezika i hrvatskoga pjesništva“. Vajs smatra da se pjesmarica sastoji od 9 pjesama, Franjo Fancev od 12 pjesama, Vjekoslav Štefanić od 10, a Dragica Malić se opredijelila za Vajsovo mišljenje, to jest da je riječ o devet pjesama. Štefanić smatra da su dvije, a ne jedna božićna pjesma: Proslavimo oca boga i Bog se rodi v Vitliomi, jer je potonja jedna od najstarijih i najpopularnijih hrvatskih božićnih pjesama — ,.koja se do naših dana pjevala od sjevera do juga jadranske obale“ (Štefanić 1973: 231). Štefanić je u hresto- matiji Hrvatska književnost srednjeg vijeka (1969), koju je priredio sa suradni- 449