VIJESTI
Ravnatelj Hrvatskoga državnoga ar-
hiva u Zagrebu, dr. Josip Kolanović,
upozorio me je 1997. godine na dvije
pergamentne trake s glagoljskim tek-
stom, u kojima sam prepoznala Bašćan-
ske (Premudine) ostriške. Prema ravna-
teljevoj izjavi i sačuvanoj dokumentaciji
Bašćanski su ostrišci s još nekoliko gla-
goljskih fragmenata i isprava dospjeli u
Hrvatski državni arhiv iz ostavštine pok.
akademika Branimira Gušića, prirodo-
slovca i humanista. Arhivu ih je darova
njegova supruga i etnologinja Mari
Gušić.
Glagoljske je ostriške_Vinko Premu-
da našao u rodnoj Baški u hrpuu korica,
pa su to dva uska, Jagić bi rekao — uza-
na, komada pergamene 2-3 cm širine i 25
(odnosno 25,5) em visine. Ljeti 1909.
godine kod Premude u Baški vidio ih je
Josef Vajs, koji je jedno vrijeme boravio
i radio na Krku.
Vajs je zapazio da su ostrišci pisani
vrlo starim pismom, onakvim kakvim su
pisani najstariji hrvatskiglagoljski ruko-
pisi: Bečki listići, Kločev glagoljaš, koji
je bio u vlasništvu krčkih Frankopana —
čuvan kao relikvija sve do konca 15.
stoljeća.
360
'SLOVO 47-49 (1997-'99)
Zbog starine Vajs je Bašćanske ostri-
ške 1910. godine unio i na prvom mjestu
reproducirao u monografiji o najstarijem
hrvatskoglagoljskom brevijaru i potom u
svojoj Rukoveti glagoljske paleografije
(1932). Vajs i Premuda poslali su foto-
grafije ostrižaka. Vatroslavu Jagiću i on
ih je unio među najstarije hrvatske gla-
goljske spomenike u Enciklopediju sla-
ilologije, koju je izdavala Ruska
carska akademija u Petrogradu. Jagić je
objavio snimke po fotografijama koje je
dobio s Krka i tekst u ćirilskoj translite-
raciji (Jagić: Glagoličeskoe pismo, Pet-
rograd 1911).
Bašćanski ostrišci sadrže odlomak
Muke po Mateju, gl. 26, 37-48 (dio
misalskoga čitanja na Cvjetnicu). Ruko-
pis, kojemu su pripadali, ide među naj-
starije spomenike glagoljskoga pisma u
Hrvatskoj.
Johannes Reinhart je utvrdio da su
Bašćanski ostrišci »prvi primjer za utje-
caj Vulgate na hrvatskoglagoljsku Bibli-
ju staroslavenskoga podrijetla« (Slovo
39-40: 52).
ANICA NAZOR