A. Nazor:_ Primjeri arhaičnih i rijelkih riječi u dosad nepoznatom glagoljskom tekstu Lucidara
FILOLOGIJA 24-25 (1995), str. 285289
bio od prof. dra. J. Kolouseka. Pastrnek je proučio sadržaj i jezik tih snimaka i re-
zultate proučavanja objavio u članku: Chrvatsko-hlaholsky rukopis Siensky. Včstnik
kr. č. společnosti nduk, tžida filoz. hist. jazykozpytna, ročnik 1900., Prag 1901., 1-38.
Pastrnek je — kako piše Milčetić — objavio tekst snimaka u latiničkoj transkripciji i
reprodukciju prve stranice. Pastrnek misli da rukopis potječe iz prve pol. 15. stoljeća,
a Milčetiću se čini da je bliži sredini 15. stoljeća. Milčetić je naveo da je naslov ru-
kopisa: V' ime Is(u)h(rssto)vo amene. ot erčiskago olicić skaz*, pa je u povijesti hr-
vatske književnosti i hrestomatije srednjovjekovnih književnih tekstova rukopis ušao
kao jedinstveni tekst o svećeničkim dužnostima i sakramentima: Ot jerejskago oficija
skaz. Milčetić piše da se u rukopisu najprije svećenik ukratko upućuje kako ima slu-
žiti oficij što ga propisuje brevijar i opširnije kako služiti misu. Na kraju dolazi skaz&
ots s(ve)t(a)go krštenić. Što sadrži ostali dio rukopisa — Milčetić nije mogao znati,
već smao pretpostavljati da su u njemu bili »izloženi i drugi obredi: svećenje vode,
jestiva i t. d., a vjerojatno i uputa za ispovjednike«(str. 242).
Danas se zna da je u Gradskoj biblioteci u Sieni glagoljski rukopis X. VI.13.,
zapravo zbornik, bolje rečeno — dio zbornika i da uz poučne sadrži i književne \
stove. Potanko ga je kodikološki i sadržajno opisao Krasimir Stančev?. Za posljednji
prilog u zborniku (IT. 37a—59a) Stančev piše da je katehetski dijalog između učenika
i učitelja, nepoznat u dosad opisanim hrvatskim glagoljskim zbornicima.
Za navedeni dijalog između učenika i učitelja utvrdila sam da je to Lucidar_ Ho-
norija Auguslodunensisa, i to mlada i kraća redakcija, u hrvatskoj književnosti dosad
poznata po spomenutom latiničkom prijepisu šibenskoga notara Gverina Tihića? iz
1533. godine. Čini se da je tekst Lucidara u sienskom glagoljskom zborniku prijepis
starijega čakavskoga prijevoda. Na stariji prijevod upućuju neke arhaične jezične crte,
koje se očituju u oblicima, nešto manje u glasovima i ponešto u riječima. Npr. u pre-
zentu glagola upotrebljavaju se nastavci -Ši u 2. sg. i -te u 3. sg.ipl.; i dualni oblici
uz broj dva. Slogotvorno / u većini primjera ostaje neizmijenjeno i samo je rijetko
zamijenjeno sa u (uvijek u riječi jabuka) i u jednom primjeru sa ul (pulns). Realiza-
cija jata & jest ikavsko-ekavska s pretežno ikavskim ostvarajima.
U Lucidaru se javlja nekoliko arhaičnih riječi koje nisu zabilježene u povijesnom
* — Prenošenje glagoljskih slova u lalinicu provedeno je po načelima, koja su već uobičajena u pra
ksi. Npr. glagoljsko derv + 3, šta : &, jal + &, poluglas : ».
Krassimir Stančev, Miscellanea di Siena (sienski zbornik): Un inedilo manoscritlo croalogla:
golitico del XV secolo (Siena, Bibl. comunale, Ms. X. VI. 13). Ricerche slavistiche, vol. XXXVIII
(1991), 13-52.
3 Tekst Lucidara identificirala sam 1987. godine i utvrdila da sadrži gl. I-XXIII i prvo pitanje gl.
XXIV prve knjige od ukupno tri knjige Honorijeva Lucidara. Proučila sam tekst, krilički ga prire-
dila u latiničkoj transliteraciji, i poslala ga kao prilog uredništvu Zbornika u čast Ivanu Dujčevu u
Sofiju (Prijevod »Lucidara« Honorija Augustodunensisa u glagoljskom prijepisu). Tekst sam priredila
iz fotokopija Staroslavenskoga zavoda u Zagrebu načinjenih iz mikrofilma, koji je prof. Leo Košuta
1975. godine pribavio Staroslavenskom zavodu.
286