xi karolinskć, kde se jich uživalo k psani na pergamen. Vyslovil rovnčž podporu tradičnimu datovini pii- chodu byzantskć misie na Moravu a zduraznil zejmćna vliv Italo-Rekd a jejich cirkevni praxe na vznik slo- vanskć liturgie. Prof. Dr. Frant V. Mareš (Praha) polemizoval s nazorem V. Vaviinka, že Konstantin a Meto- dčj pojali myšlenku vytvožit slovan- skou liturgii až na Moravč. Tvrdil, že to byla integrilni součast jejich koncepce vytvotit ze Slovanil >velk$ n&rod« s vlastni kulturou a tim i nezbytnč vlastni liturgif, což pr$ by- lo viastni vfchodni praxi na rozdil od chćpani zapadniho. Za pšimy dd- kaz toho, že Konstantin se myšlen- kou vytvofit slovanskou liturgii za- bjval už v Byzanci, považuje sku- tečnost, že Konstantin začal sv6 pfe- kladatelske dilo pfekladem lekcio- nače (aprakos). Jeho nazor podpo- žil profesor Roman Jakobson (Cambridge, Mass) poukazem na Konstantiniiv vjčet ndrodi s vlastni liturgii obsažen ve VC 16. Dr. V. Vaviinek v odpovčdi zdiraznil, že znčni VC svčdči spf- še pro jeho hypothesu, protože VC 14 hovoži jen o vzniku abecedy a pčekladu theologick$ch spisi (pfek- lad lekciondfe či tetraevangelia mohl byt zprvu zamyšlen jen pro pasto- račni iičely), kdežto preklad liturgi- ek$ch knih zmišuje až VC 15 popi- sujici činnost obou brat#f na Mora- vč. Vznik liturgif v domdcim jazyce byl charakteristick$ jen pro rančkte- stanskć obdobi, naprosto však netvo- #il součst byzantske misijni koncep- ce. Na vytvoženi slovanskć liturgie nepomjšleli byzantšti duchovni ani pči christianizaci Slovanii na tizemf Byzance, ani pti christianizaci Bul- hard či Rusd; naopak zn&me pžipa- dy, kdy se byzantsk& hierarchie k slovanske liturgii stavčla nepčstel- sky. Ta byla osobnim pžinosem Kon- stantina a Metodčje, kteži v tomto ohledu, jako v mnoha jinfch, nava- zovali na rančkfestanskć tradice. Podnčt k tćto myšlence nebyl s nejvčtši pravdčpodobnosti teoreticko spekulativni, ale velmi konkrćtni: nezbytnost čelit iitokim franskćho duchovenstva na Moravč. Vladimir Vavžinek 166 SIMPOZIJ >GLAGOLJICA — JE- DANAEST STOLJEĆA JEDNE VE- LIKE TRADICIJE« Zagreb—Rijeka—Pazin—Krk—Senj, 22—28. IX 1969. Na Praški simpozij o Konstanti- nu-Ćirilu nadovezao se Zagrebački s temom Glagoljica — jedanaest sto- ljeća jedne velike tradicije. Organi- zirala ga je Jugoslavenska akademi- ja znanosti i umjetnosti u Zagrebu u suradnji sa Staroslavenskim insti- tutom. Održan je dijelom u Zagrebu, a dijelom na području gdje je glago- ljica dugo živjela: u Istri, na otoku Krku i u Senju. To je u stvari bio prvi znanstvi skup u Hrvata posvećen glag ti. svemu onome što je u povijesti Slavena zasvjedočeno na tom pismu, pa su na njemu raspravljeni mnogi problemi o glagoljici i njezinu živo- tu u raznim slavenskim i neslaven- skim zemljama, posebno u Hrvat- skoj. O autorstvu glagoljice i o pr- venstvu glagoljice ili čirilice govorio je referat Cowecreysa au owje 2aa- žomusecku 8bnpoc 8 caasanckara Gunonozua (E. Georgiev). Autor je dokazivao svoje već dobro poznate teze: da je Konstantin-Čiril autor glagoljice (stiliziranost tog pisma re- zultat je kreativnog akta jedne oso- be); da je ćirilica starija od glagoljice (tvorac ćirilice nije bio kreator, nije umio mijenjati slova, već je upotri- jebio sve znakove grčkog alfabeta ne mijenjajući ih); da su se čirilicom Slaveni služili prije Konstantina, a Konstantin da je iz nje preuzeo neke znakove za svoju glagoljicu. O savr- šenstvu Konstantinova sistema gla- goljskog pisma govorila su tri refe- rata: O fonološkom sistemu prvobit- me glagoljice (O. Neđeliković), Gra- femski sustavi u ranoj slavenskoj pi- smenosti (L. Matejka) i Hlaholice na Moravč a v Čechdch (F. V. Mareš). Njihovi autori su svaki na svoj na- čin dokumentirali da savršenstvo glagoljice počiva na dosljednoj pri- mjeni načela da svaki glas ima svoje slovo, ti. da se glagoljica odlikuje iz- vanrednom preciznošću u prikaziva- nju glasovnog sistema određenog di- jalekta na strogo fonološkom načelu. 'To pak svjedoči da je njezin tvorac imao suptilan jezični osjećaj, izvan- i