xi karolinskć, kde se jich uživalo k
psani na pergamen. Vyslovil rovnčž
podporu tradičnimu datovini pii-
chodu byzantskć misie na Moravu a
zduraznil zejmćna vliv Italo-Rekd
a jejich cirkevni praxe na vznik slo-
vanskć liturgie.

Prof. Dr. Frant V. Mareš
(Praha) polemizoval s nazorem V.
Vaviinka, že Konstantin a Meto-
dčj pojali myšlenku vytvožit slovan-
skou liturgii až na Moravč. Tvrdil,
že to byla integrilni součast jejich
koncepce vytvotit ze Slovanil >velk$
n&rod« s vlastni kulturou a tim i
nezbytnč vlastni liturgif, což pr$ by-
lo viastni vfchodni praxi na rozdil
od chćpani zapadniho. Za pšimy dd-
kaz toho, že Konstantin se myšlen-
kou vytvofit slovanskou liturgii za-
bjval už v Byzanci, považuje sku-
tečnost, že Konstantin začal sv6 pfe-
kladatelske dilo pfekladem lekcio-
nače (aprakos). Jeho nazor podpo-
žil profesor Roman Jakobson
(Cambridge, Mass) poukazem na
Konstantiniiv vjčet ndrodi s vlastni
liturgii obsažen ve VC 16.

Dr. V. Vaviinek v odpovčdi
zdiraznil, že znčni VC svčdči spf-
še pro jeho hypothesu, protože VC
14 hovoži jen o vzniku abecedy a
pčekladu theologick$ch spisi (pfek-
lad lekciondfe či tetraevangelia mohl
byt zprvu zamyšlen jen pro pasto-
račni iičely), kdežto preklad liturgi-
ek$ch knih zmišuje až VC 15 popi-
sujici činnost obou brat#f na Mora-
vč. Vznik liturgif v domdcim jazyce
byl charakteristick$ jen pro rančkte-
stanskć obdobi, naprosto však netvo-
#il součst byzantske misijni koncep-
ce. Na vytvoženi slovanskć liturgie
nepomjšleli byzantšti duchovni ani
pči christianizaci Slovanii na tizemf
Byzance, ani pti christianizaci Bul-
hard či Rusd; naopak zn&me pžipa-
dy, kdy se byzantsk& hierarchie k
slovanske liturgii stavčla nepčstel-
sky. Ta byla osobnim pžinosem Kon-
stantina a Metodčje, kteži v tomto
ohledu, jako v mnoha jinfch, nava-
zovali na rančkfestanskć tradice.
Podnčt k tćto myšlence nebyl s
nejvčtši pravdčpodobnosti teoreticko
spekulativni, ale velmi konkrćtni:
nezbytnost čelit iitokim franskćho
duchovenstva na Moravč.

Vladimir Vavžinek

 

166

 

 

SIMPOZIJ

>GLAGOLJICA — JE-
DANAEST STOLJEĆA JEDNE VE-
LIKE TRADICIJE«

Zagreb—Rijeka—Pazin—Krk—Senj,
22—28. IX 1969.

Na Praški simpozij o Konstanti-
nu-Ćirilu nadovezao se Zagrebački s
temom Glagoljica — jedanaest sto-
ljeća jedne velike tradicije. Organi-
zirala ga je Jugoslavenska akademi-
ja znanosti i umjetnosti u Zagrebu
u suradnji sa Staroslavenskim insti-
tutom. Održan je dijelom u Zagrebu,
a dijelom na području gdje je glago-
ljica dugo živjela: u Istri, na otoku
Krku i u Senju.

To je u stvari bio prvi znanstvi
skup u Hrvata posvećen glag
ti. svemu onome što je u povijesti
Slavena zasvjedočeno na tom pismu,
pa su na njemu raspravljeni mnogi
problemi o glagoljici i njezinu živo-
tu u raznim slavenskim i neslaven-
skim zemljama, posebno u Hrvat-
skoj. O autorstvu glagoljice i o pr-
venstvu glagoljice ili čirilice govorio
je referat Cowecreysa au owje 2aa-
žomusecku 8bnpoc 8 caasanckara
Gunonozua (E. Georgiev). Autor je
dokazivao svoje već dobro poznate
teze: da je Konstantin-Čiril autor
glagoljice (stiliziranost tog pisma re-
zultat je kreativnog akta jedne oso-
be); da je ćirilica starija od glagoljice
(tvorac ćirilice nije bio kreator, nije
umio mijenjati slova, već je upotri-
jebio sve znakove grčkog alfabeta ne
mijenjajući ih); da su se čirilicom
Slaveni služili prije Konstantina, a
Konstantin da je iz nje preuzeo neke
znakove za svoju glagoljicu. O savr-
šenstvu Konstantinova sistema gla-
goljskog pisma govorila su tri refe-
rata: O fonološkom sistemu prvobit-
me glagoljice (O. Neđeliković), Gra-
femski sustavi u ranoj slavenskoj pi-
smenosti (L. Matejka) i Hlaholice na
Moravč a v Čechdch (F. V. Mareš).
Njihovi autori su svaki na svoj na-
čin dokumentirali da savršenstvo
glagoljice počiva na dosljednoj pri-
mjeni načela da svaki glas ima svoje
slovo, ti. da se glagoljica odlikuje iz-
vanrednom preciznošću u prikaziva-
nju glasovnog sistema određenog di-
jalekta na strogo fonološkom načelu.
'To pak svjedoči da je njezin tvorac
imao suptilan jezični osjećaj, izvan-

 

i