Rad. B. ALEKSIĆ, Odabrani staroslovenski tekstovi sa rečnikom, Naučna knjiga Beograd 1960, str. VIII+92, sa 4 snimke, Između Autyjeva (v. str. 200) i Aleksićeva priručnika razlika je prilično uočljiva (ne samo po vanjskoj opremi), iako nije ni tako velika kako bi se na prvi ipogled očekivalo. Auty je sastavio priručnik za stran- ce, koji će u staroslavenskom kadšto tražiti i nešto egzotično — u jeziku i u obliku (u grafiji), i zato je nastojao da njegova knjiga čitaocima pruži sve što im takva kmjiga u oba spomenuta pravca može pružiti. Kod Aleksića pretpostavke su bile sasvim druge: on je knjigu sastavio za slu- šače Beogradskog sveučilišta, dakle u prvom redu za Srbe i za one Jugo- slavene koji se služe «ćirilioom, ili koji su bar na nju navikli i koji znaju da se nešto kao neka redakcija staroslavenskoga (starocrkvenoslavensko- ga) jezika kod mjih u pravoslavnoj crkvi upotrebljava i danas. Prema tome Aleksićev je zadatak bio složeniji i teži od Autyjeva: dok je Autyju bilo mnogo do ilustracije — jezične i grafijske — Aleksić je težište pre- bacio na jezik misleći pritom da grafijsku stranu može — donekle — i zanemariti. Jedino tako se može objasniti da su u ovom u stvari drugom izdanju (kako sam kaže u predgovoru) sasvim izostavljeni tekstovi štam- pani glagoljicom, a isto tako mema također u tekstu nijednog odlomka u kojem bi izvoma glagoljica bila tramsliterirana latinicom (štoviše, nema te transliteracije ni u tabelarnom pregledu azbuka iza predgovora, a ispred fototipskog /ilustrativnog/ dijela knjige). Sadržaj knjige se, prema tekstovima, dijeli u četiri dijela: I tekstovi iz glagoljskih spomenika u ćirilskoj transliteraciji (str. 1-29), II čirilski tekstovi (str. 30-41), III redakcija (str. 42-49), IV novi crkvenoslavenski jezik (str. 50), poslije čega slijedi rječnik (na str. 51-91), a sprijeda — iza predgovora — nalaze se već spomenute azbuke i iza njih po dvije snimke iz glagoljskih i ćirilskih spomenika (početak evanđelja po Luci iz Zograf- skog tetra i jedan odlomak iz misala kneza Novaka, pa početak mučenja sv. Irineja iz Suprasaljskog zbornika i dio jedne strane iz Miroslavljeva evanđelja). U prvom dijelu nalaze se odlomci iz kanonskih knjiga, u drugom također, samo što je ovdje uz odlomke iz Suprasaljskog zbornika i Savine knjige donesen (iz zbirke P. A. Lavrova) također spis crnorisca Hrabra »o pismenčhe«. U predgovoru stoji da su »tekstovi poređeni sa fototipskim izdanji- ma ukoliko ih, razume se, ima«. To će biti tačno samo se korektorima (ili lektorima) kod toga potkrao izvjestan broj grešaka bez kojih je moglo biti (npr. u Bečkim listićima gdje je broj 12 u ćirilici krivo trans- literiran, ili u Miroslavljevu evanđelju, i drugdje). Dostslov tekst Klo- čeva glagoljaša izdavaču jamačno još nije bio pristupačan. Kod ove korisne i potrebne hrestomatije čitaoca ipak smeta što ne vidi kriterija koji su odlučivali o izboru ili o duljini teksta. Tako su na primjer u Suprasaljskom zborniku Trofima i Eukarpiona na str. 33. od- mah nadovezuje žitije Grigora «papy rim'skago« i to tako da mu je izo- stavljen početak te se — sasvim bez veze s Trofimom i njegovim drugom — mastavlja s pripovijedanjem a zlaticama, o srebnom bljudu i o kuciji, 232