Da bi olakšao svojim slušačima upoznavanje sa staroslavenskim tekstovima, pošto je Vondrskova hrestomatija (Cirkevnčslovanski chre- stomatie, Brno 1925) davno bila rasprodana, prof. Weingart je još g 1937. izdao litografski (u 400 primjeraka) kraću, rukom pisanu hresto- matiju (Staroslovčnske teaty. Ke svim cvičenim a piedniškim vybral M. Weingart, v Praze 1937, str. V + 256), koja je međutim već za pola godine također bila sva rasprodana. To ga je potaklo, da je naredne godine (1938.) spremio novo, znatno prošireno izdanje, u kojem je uz izvatke iz većih staroslavenskih spomenika želio dati i važnije manje tek- stove (kao što su Ohr Ril Und Psst Hi Hilf Kupr), i to u cjelini, i uz to neke tekstove iz mlađih redakcija (kao što su prva strana Kijevskih listića, zatim Bečki listići i Sinajski odlomci), kojih nije bilo u litogra- firanom izdanju. Također je proveo neke promjene u izboru iz većih, kanonskih tekstova: u knjizi iz god. 1937. nije bilo uzoraka glagoljskoga pisma (g. 1949. ima glagoljicom neke tekstove iz Zo As Ki Pra), od oče- naša rekonstruiran je samo jedan (po Luci, u 2. štamp. izdanju također po Mateju), u Marijinskom ev. su Mk VIII i Iv IX zamijenjeni sa Iv 1I i XI, u Sin. psaltiru dodani su ps. 33. i 120. (kojih nije bilo u izdanju g. 1937, a ZM dano je cijelo (s prvom gl., koje nema u izdanju g. 1937). SŠvagdje je naznačeno, odakle su tekstovi uzeti, i gdje god se moglo, uzimali su se za predloške originali ili fotografski snimci (na pr. za As, za Ki, za Pra, za ZM, za Fri, za BL i gotovo za sve manje glagolj- ske i čirilske spomenike). U drugom štampanom izdanju prof. Kurz je proveo još jednom reviziju svih tekstova prema fotografskim snimka- ma, koje su mu bile pri ruci, ili prema izvornim izdanjima, prema kojima su tekstovi bili izdani, tako da se može reći, da njegovo izdanje — koliko se ljudske točnosti i savjesnosti tiče — predstavlja zaista vrhunac onoga, što se danas u takvim izdanjima može dati. Koliko to vrijedi, pokazat ću samo na jednom primjeru. Čina nadz ispovedajo- štiimo se uzet je u litografiranom izdanju prema Geitlerovoj knjizi (Euchologium, glagolski spomenik manastira Sinaj brda, Zagreb 1882), i tekst je iz toga izdanja dobro prepisan (iako se na str. V litografirane hrestomatije nalazi poznimka: za pisatskć omyly se neručil). Kurz se g. 1949. već mogao poslužiti fototipskim izdanjem Nahtigalovim (Eucho- logium Sinaiticum, starocerkvenoslovanski glagolski spomenik I, SAZU Dela 1, Ljubljana 1941), pa ako se oba teksta isporede, vidi se, da je u Geitlerovu izdanju u tom dijelu uz petnaestak manjih griješaka na dva mjesta (6819—20 i 69"24_24) izostavljen po jedan cijeli redak, što, razu- mije se, nije mala stvar. Osobita vrijednost Weingart-Kurzove knjige sastoji se u tzv. malim tekstovima, koji su teško pristupačni, a jedva je vjerojatno, da će se posebno preštampavati, tako da nam je Weingart, odnosno Kurz, koji je spomenuto (II) izdanje izdao, dao pouzdano vrelo, u koje će slavisti rado zagledati, bude li im koja pojedinost iz ovih spomenika potrebna. Isporedi li se ova hrestomatija s Dielsovom (Aksl. Grammatik II, Ausgewiihte Texte und Worterbuch, Heidelberg 1934), opazit će se prije svega, da joj nedostaju paralelni tekstovi (Diels ima paralelne tekstove za Mt XXVIl;_;o u Zo Ma As Sa, za Iv XX;o-31 u AS i Ohr, za Mk 102