Da bi olakšao svojim slušačima upoznavanje sa staroslavenskim
tekstovima, pošto je Vondrskova hrestomatija (Cirkevnčslovanski chre-
stomatie, Brno 1925) davno bila rasprodana, prof. Weingart je još g
1937. izdao litografski (u 400 primjeraka) kraću, rukom pisanu hresto-
matiju (Staroslovčnske teaty. Ke svim cvičenim a piedniškim vybral
M. Weingart, v Praze 1937, str. V + 256), koja je međutim već za pola
godine također bila sva rasprodana. To ga je potaklo, da je naredne
godine (1938.) spremio novo, znatno prošireno izdanje, u kojem je uz
izvatke iz većih staroslavenskih spomenika želio dati i važnije manje tek-
stove (kao što su Ohr Ril Und Psst Hi Hilf Kupr), i to u cjelini, i uz
to neke tekstove iz mlađih redakcija (kao što su prva strana Kijevskih
listića, zatim Bečki listići i Sinajski odlomci), kojih nije bilo u litogra-
firanom izdanju. Također je proveo neke promjene u izboru iz većih,
kanonskih tekstova: u knjizi iz god. 1937. nije bilo uzoraka glagoljskoga
pisma (g. 1949. ima glagoljicom neke tekstove iz Zo As Ki Pra), od oče-
naša rekonstruiran je samo jedan (po Luci, u 2. štamp. izdanju također
po Mateju), u Marijinskom ev. su Mk VIII i Iv IX zamijenjeni sa Iv
1I i XI, u Sin. psaltiru dodani su ps. 33. i 120. (kojih nije bilo u izdanju
g. 1937, a ZM dano je cijelo (s prvom gl., koje nema u izdanju g. 1937).
SŠvagdje je naznačeno, odakle su tekstovi uzeti, i gdje god se moglo,
uzimali su se za predloške originali ili fotografski snimci (na pr. za
As, za Ki, za Pra, za ZM, za Fri, za BL i gotovo za sve manje glagolj-
ske i čirilske spomenike). U drugom štampanom izdanju prof. Kurz je
proveo još jednom reviziju svih tekstova prema fotografskim snimka-
ma, koje su mu bile pri ruci, ili prema izvornim izdanjima, prema
kojima su tekstovi bili izdani, tako da se može reći, da njegovo izdanje
— koliko se ljudske točnosti i savjesnosti tiče — predstavlja zaista
vrhunac onoga, što se danas u takvim izdanjima može dati. Koliko to
vrijedi, pokazat ću samo na jednom primjeru. Čina nadz ispovedajo-
štiimo se uzet je u litografiranom izdanju prema Geitlerovoj knjizi
(Euchologium, glagolski spomenik manastira Sinaj brda, Zagreb 1882),
i tekst je iz toga izdanja dobro prepisan (iako se na str. V litografirane
hrestomatije nalazi poznimka: za pisatskć omyly se neručil). Kurz se
g. 1949. već mogao poslužiti fototipskim izdanjem Nahtigalovim (Eucho-
logium Sinaiticum, starocerkvenoslovanski glagolski spomenik I, SAZU
Dela 1, Ljubljana 1941), pa ako se oba teksta isporede, vidi se, da je u
Geitlerovu izdanju u tom dijelu uz petnaestak manjih griješaka na dva
mjesta (6819—20 i 69"24_24) izostavljen po jedan cijeli redak, što, razu-
mije se, nije mala stvar.

Osobita vrijednost Weingart-Kurzove knjige sastoji se u tzv. malim
tekstovima, koji su teško pristupačni, a jedva je vjerojatno, da će se
posebno preštampavati, tako da nam je Weingart, odnosno Kurz, koji je
spomenuto (II) izdanje izdao, dao pouzdano vrelo, u koje će slavisti rado
zagledati, bude li im koja pojedinost iz ovih spomenika potrebna.

Isporedi li se ova hrestomatija s Dielsovom (Aksl. Grammatik II,
Ausgewiihte Texte und Worterbuch, Heidelberg 1934), opazit će se prije
svega, da joj nedostaju paralelni tekstovi (Diels ima paralelne tekstove
za Mt XXVIl;_;o u Zo Ma As Sa, za Iv XX;o-31 u AS i Ohr, za Mk

 

 

  

102