STAROHRVATSKI PRIJEVOD >PJESME NAD PJESMAMA«

Josip HAMM, Zagreb

Sada već pokojni prof. P. Skok našao je prije više godina na
o, Krku dva rukopisna sveska, koji su nekoć pripadali vrbanskom
plovanu i popu-glagoljašu Ivanu Feretiću. Tekst je sadržavao prije-
vod Pjesme nad pjesmama, koji je Feretić zapisao u dva oblika: na
lijevoj strani u prozi a na desnoj u stihovima (u dvanaestercima
s cezurom poslije šestoga sloga i s rimom aa bb cc). Prozni je tekst
ostao neobjavljen, a stihove je prof. Skok objavio (s kraćim uvodom
o jeziku i pravopisu) u 8. knjizi Popovićevih Priloga (1928, str. 589—
74). On je ondje spomenuo, da će to »u kojem se pravcu kreće ova
parafraza, isto kao i pitatie, koji biblijski tekst, u kojem jeziku i koji
komentar upotreblava« biti »predmet zasebne studije« (str. 60), no
do te studije nije nikada došlo, pa je tako Feretićeva parafraza do
danas ostala »jedina, koja postoji u našoj književnosti prije prepo-
roda« (1. c.).

Izdavaču se neobičnom činila Feretićeva podjela, jer je cijela
pjesma kod njega (a to se odnosi i na dispoziciju, odn. na prozni dio)
dobila dijaloški oblik, u kojem se moglo razabirati, što govori zaruč-
nica, a što kor (koji je Feretić — valjda po grč. uzoru — zvao sku-
pisće). Skok je mislio, da »nije nemoguće, da se je Feretić pri svome
prevođeriu držao mišlefia, koje je bilo veoma rašireno u 18. stoljeću,
da je Solomunova Pjesma nad pjesmama zapravo drama«, pa to
isto ponavlja i nešto dalje, kada kaže, da je njegova podjela bila
»prema shvaćariu 18. stoJeća« (ib.). Treba ovdje našeg uvaženog filo-
loga malo nadopuniti. On se uglavnom držao Buddea, a Budde je
(kao i Herder) Pjesmu nad pjesmama smatrao zbirkom svadbenih
pjesama (epitalamija), Međutim već od vremena Origenova (III vijek)
u Crkvi je bilo rašireno mišljenje, da Zaručnica u tom djelu zapravo
simbolizira (ili treba da simbolizira) ljubav zajednice (kršćanstva)
prema Kristu. Time je već bilo dano dvojstvo, koje će nukati na to,
da se Pjesma pokuša prikazivati u dijaloškom obliku. Uz ovo su po-
slije (od XII stoljeća) počeli pridolaziti pokušaji, da se tekst razradi
kao melodrama ili drama, u kojoj se uz Zaručnicu i uz Kralja (bez
obzira na njihovu mističku transpoziciju) javlja i kor (zbor djevojaka
jerusolimskih). Tako se davno prije XVIII stoljeća pojavilo mišlje-
nje, da je Pjesma nad Pjesmama zapravo drama — ljubavna, lirska,
puna erotike i melosa, kojom su se s koljena na koljeno prenosile

195