STAROHRVATSKI PRIJEVOD >PJESME NAD PJESMAMA« Josip HAMM, Zagreb Sada već pokojni prof. P. Skok našao je prije više godina na o, Krku dva rukopisna sveska, koji su nekoć pripadali vrbanskom plovanu i popu-glagoljašu Ivanu Feretiću. Tekst je sadržavao prije- vod Pjesme nad pjesmama, koji je Feretić zapisao u dva oblika: na lijevoj strani u prozi a na desnoj u stihovima (u dvanaestercima s cezurom poslije šestoga sloga i s rimom aa bb cc). Prozni je tekst ostao neobjavljen, a stihove je prof. Skok objavio (s kraćim uvodom o jeziku i pravopisu) u 8. knjizi Popovićevih Priloga (1928, str. 589— 74). On je ondje spomenuo, da će to »u kojem se pravcu kreće ova parafraza, isto kao i pitatie, koji biblijski tekst, u kojem jeziku i koji komentar upotreblava« biti »predmet zasebne studije« (str. 60), no do te studije nije nikada došlo, pa je tako Feretićeva parafraza do danas ostala »jedina, koja postoji u našoj književnosti prije prepo- roda« (1. c.). Izdavaču se neobičnom činila Feretićeva podjela, jer je cijela pjesma kod njega (a to se odnosi i na dispoziciju, odn. na prozni dio) dobila dijaloški oblik, u kojem se moglo razabirati, što govori zaruč- nica, a što kor (koji je Feretić — valjda po grč. uzoru — zvao sku- pisće). Skok je mislio, da »nije nemoguće, da se je Feretić pri svome prevođeriu držao mišlefia, koje je bilo veoma rašireno u 18. stoljeću, da je Solomunova Pjesma nad pjesmama zapravo drama«, pa to isto ponavlja i nešto dalje, kada kaže, da je njegova podjela bila »prema shvaćariu 18. stoJeća« (ib.). Treba ovdje našeg uvaženog filo- loga malo nadopuniti. On se uglavnom držao Buddea, a Budde je (kao i Herder) Pjesmu nad pjesmama smatrao zbirkom svadbenih pjesama (epitalamija), Međutim već od vremena Origenova (III vijek) u Crkvi je bilo rašireno mišljenje, da Zaručnica u tom djelu zapravo simbolizira (ili treba da simbolizira) ljubav zajednice (kršćanstva) prema Kristu. Time je već bilo dano dvojstvo, koje će nukati na to, da se Pjesma pokuša prikazivati u dijaloškom obliku. Uz ovo su po- slije (od XII stoljeća) počeli pridolaziti pokušaji, da se tekst razradi kao melodrama ili drama, u kojoj se uz Zaručnicu i uz Kralja (bez obzira na njihovu mističku transpoziciju) javlja i kor (zbor djevojaka jerusolimskih). Tako se davno prije XVIII stoljeća pojavilo mišlje- nje, da je Pjesma nad Pjesmama zapravo drama — ljubavna, lirska, puna erotike i melosa, kojom su se s koljena na koljeno prenosile 195