Mjesto Kristove Muke - GOLGOTA

u hrvatskoglagoljskim biblijskim prijevodima*

Vesna Badurina Stipčević

Za crkvu apostolskoga vremena najznačajniji događaji iz Kristova života bili su njegova muka, smrt i uskrsnuće. Oko
toga središnjega dijela u evanđeljima okupljali su se i grupirali drugi zapisi da bi prikazali put od početka Isusova
djelovanja do Kalvarije i polaganja u grob. Tako je zapravo zapis o Kristovoj Muci, koja se zbila posljednja, nastao
najprije, i u njezinu se prikazu podudaraju sva četiri kanonska evanđelja, Evanđelje po Mateju, Marku, Luki i Ivanu.
Nakon prikaza Muke dodavani su drugi događaji iz Isusova života i mnoge njegove izreke. S pravom su, stoga, neki
znanstvenici zaključili da su evanđelja bila , izvještaji o muci s uvodom“ (Harrington 1990:80). Da je Muka bila
središnja tema apostolskoga vremena potvrđuje i spominjanje Muke u prologu Djela apostolskih 1,3:

Njima je poslije svoje muke također pružio mnoge dokaze da je živ,

(grč. Covca pera vo zadeiv) ili prema Jeronimovu prijevodu: vivum post passionem suam (ZPEB 1975/76:604). Na
ovome je mjestu u Novome zavjetu prvi put (a kasnije na više mjesta u poslanicama) upotrijebljena riječ ,,pasija“
(grč. zadetv, lat. passio) za Isusovu muku i smrt, za temu, koja je bila nadahnućem djelima crkvenih otaca, a kasnije je
postala središnjom temom srednjovjekovne teologije, filozofije, književnosti i umjetnosti. Kristova Muka obuhvaća
posljednje događaje u Kristovu životu koji prethode smrti i uskrsnuću:

Zavjera protiv Isusa, Pomazanje u Betaniji — Judina izdaja, Priprema pashalne večere, Isus očituje
izdajnika, Ustanovljenje euharistije, Putem u Getsemani, Smrtna borba u Getsemaniju, Izdajnik na

* Ovo je kraća verzija studije Toponim Kalvarije u hrvatskim biblijskim prijevodima koja je objavljena u zborniku radova sa znanstvenog skupa Pasionske
baštine, Vrbnik - Krk 2002. godine: Muka kao nepresušno nadahnuće kulture, (ur. Jozo Čikeš), Zagreb 2003., str. 185-196.

11