THESAURUS ARCHIGYMNASII - ZBORNIK RADOVA U PRIGODI 400. GODIŠNJICE KLASIČNE GIMNAZIJE U ZAGREBU _ 293

GRČKI I LATINSKI IZVORI
HRVATSKOGLAGOLJSKE BIBLIJE

'Vesna BADURINA-STIPČEVIĆ, Staroslavenski institut, Zagreb

Prijevodi Biblije, temeljne knjige kršćanske civilizacije, imaju veliko književno i kulturno značenje. Mnogi
su se narodi upravo preko biblijskih tekstova jezično uključili u široki prostor kršćanske kulture koji se
rasprostirao od Male Acije preko Sredozemlja sve do najudaljenijih obala sjeveme Europe. Tradicija je
mnogih biblijskih knjiga složena i opsežna jer su prvomo starozavjemi i novozavjemi spisi bili tradirani
na više jezika, hebrejskom i aramejskom, kao i na grčkom i latinskom. Ove su pak matice služile kao
predlošci prijevodima Biblije na orijentalne jezike, sirijski, koptski. etiopski, armenski, arapski i dr.. kao i
a gorski i staroslavenski jezik i kasnije na europske narodne jezike. 1 Hrvati su, postavši dijelom velike
kršćanske zajednice, upoznali Bibliju, u početku preko latinskih, a kasnije preko staroslavenskih i
hrvatskocrkvenoslavenskih izvora. Zanimljivo je da. dok su u hrvatskim samostanskim knjižnicama i
župnim arhivima sačuvane mnoge srednjovjekovne latinske Biblije, hrvatskoglagoljska Biblija kao
cjeloviti kodeks nije potvrđena. Na njezino postojanje ipak upućuju arhivski podaci koji spominju
glagoljsku Bibliju na pergameni u Omišlju na otoku Krku i u Belom na otoku Cresu. Osim toga. na
glagoljsku Bibliju upućuju i hrvatskocrkvenoslavenski biblijski prijevodi. potvrđeni u liturgijskim
knjigama iz 13. do 16. stoljeća. Ovi biblijski prijevodi nisu jedinstveni, već potječu iz različitih vremenskih
razdoblja i različitih tekstovnih izvora. Tridesetak hrvatskoglagoljskih brevijara i preko dvadeset misala,
kao i veći broj fragmenuta, sadrže oko polovicu originalnoga biblijskoga teksta, oko 600 biblijskih glava.
Preko polovice ovoga korpusa, oko 380 glava, prati Septuagintin prijevod, dok ostala čitanja slijede
Vulgatu. Tako, neke hrvatskoglagoljske biblijske knjige potjeću još iz ćirilometodskoga razdoblja i u
osnovi im je grčki predložak, neke su prevedene s latinskih predložaka na hrvatskome tlu, dok se kod nekih
biblijskih spisa isprepliće stara verzija s novoprevedenim dijelovima. Tekstološka i kritička istraživanja
hrvatskoglagoljskih biblijskih knjiga imaju za cilj rekonstrukciju prvobime, još nepronađene
hrvatskoglagoljske Biblije.

 

   

      

 

 

Prijevodi Biblije, temeljne knjige kršćanske civilizacije, imaju veliko književno i kulturno značenje.
Mnogi su se narodi upravo preko biblijskih tekstova jezično uključili u prostor kršćanske kulture,
prostor koji se rasprostirao od Male Azije preko Sredozemlja sve do najudaljenijih obala sjevene
Europe (CHADWICK, 1995; BROWN, 1997). Proučavanje prvotnih svetopisamskih prijevoda već
vrlo dugo zauzima istaknuto mjesto u biblijskim filološkim istraživanjima. Tradicija je mnogih
biblijskih knjiga složena i opsežna, jer su prvotno starozavjetni i novozavjetni spisi bili tradirani na
više jezika, na semitskim jezicima, hebrejskom i aramejskom, kao i na nesemitskim, grčkom i
latinskom. Ove su pak matice služile kao predlošci prijevodima Biblije na orijentalne jezike, sirijski,
koptski, etiopski, armenski, arapski i dr., kao i na gotski i staroslavenski jezik i kasnije na europske
narodne jezike. Staroslavenski biblijski prijevod, koji su za potrebe slavenske liturgije u Moravskoj
sastavili solunska braća Konstantin-Ćiril i Metodije', nije do današnjih dana sačuvan u izvornom
obliku, ali se znatan njegov dio može rekonstruirati na temelju maloga broja spomenika koji su mu
ostali vrlo bliski (MAREŠ, 1981., 105). Pomnim ispitivanjima glagoljskih i ćirilskih svetopisamskih
tekstova, konzultirajući i druge izvore pisane tradicije, mnogi se paleoslavisti već duže vremena trude
odgonetnuti ćirilometodski arhetip slavenske Biblije.“

 

  

   

' Kako saznajemo iz_jednog od najvažnijih ćirilometodskih izvora, Žitja Metodijeva, Metodije je za potrebe slavenskoga
bogoslužja preveo cijelu Bibliju, osim Makabejskih knjiga, s grčkoga: »Ponajprije od svojih učenika izabere trojicu
svećenika, vještih brzopisaca, i za kratko vrijeme prevede sve knjige Pisma potpuno. osim Makabejaca. i to s grčkoga jezika
na slavenski — za šest mjeseci ... A prije toga preveo je s Filozofom samo Psaltir i Evanđelje s Apostolom...« Cit. prema
BRATULIĆ, 1985., 115-116.

* Usp. monografške prikaze i citiranu literaturu u THOMSON, 1998. i GARZANITI. 2001.