THESAURUS ARCHIGYMNASII - ZBORNIK RADOVA U PRIGODI 400. GODIŠNJICE KLASIČNE GIMNAZIJE U ZAGREBU _ 293 GRČKI I LATINSKI IZVORI HRVATSKOGLAGOLJSKE BIBLIJE 'Vesna BADURINA-STIPČEVIĆ, Staroslavenski institut, Zagreb Prijevodi Biblije, temeljne knjige kršćanske civilizacije, imaju veliko književno i kulturno značenje. Mnogi su se narodi upravo preko biblijskih tekstova jezično uključili u široki prostor kršćanske kulture koji se rasprostirao od Male Acije preko Sredozemlja sve do najudaljenijih obala sjeveme Europe. Tradicija je mnogih biblijskih knjiga složena i opsežna jer su prvomo starozavjemi i novozavjemi spisi bili tradirani na više jezika, hebrejskom i aramejskom, kao i na grčkom i latinskom. Ove su pak matice služile kao predlošci prijevodima Biblije na orijentalne jezike, sirijski, koptski. etiopski, armenski, arapski i dr.. kao i a gorski i staroslavenski jezik i kasnije na europske narodne jezike. 1 Hrvati su, postavši dijelom velike kršćanske zajednice, upoznali Bibliju, u početku preko latinskih, a kasnije preko staroslavenskih i hrvatskocrkvenoslavenskih izvora. Zanimljivo je da. dok su u hrvatskim samostanskim knjižnicama i župnim arhivima sačuvane mnoge srednjovjekovne latinske Biblije, hrvatskoglagoljska Biblija kao cjeloviti kodeks nije potvrđena. Na njezino postojanje ipak upućuju arhivski podaci koji spominju glagoljsku Bibliju na pergameni u Omišlju na otoku Krku i u Belom na otoku Cresu. Osim toga. na glagoljsku Bibliju upućuju i hrvatskocrkvenoslavenski biblijski prijevodi. potvrđeni u liturgijskim knjigama iz 13. do 16. stoljeća. Ovi biblijski prijevodi nisu jedinstveni, već potječu iz različitih vremenskih razdoblja i različitih tekstovnih izvora. Tridesetak hrvatskoglagoljskih brevijara i preko dvadeset misala, kao i veći broj fragmenuta, sadrže oko polovicu originalnoga biblijskoga teksta, oko 600 biblijskih glava. Preko polovice ovoga korpusa, oko 380 glava, prati Septuagintin prijevod, dok ostala čitanja slijede Vulgatu. Tako, neke hrvatskoglagoljske biblijske knjige potjeću još iz ćirilometodskoga razdoblja i u osnovi im je grčki predložak, neke su prevedene s latinskih predložaka na hrvatskome tlu, dok se kod nekih biblijskih spisa isprepliće stara verzija s novoprevedenim dijelovima. Tekstološka i kritička istraživanja hrvatskoglagoljskih biblijskih knjiga imaju za cilj rekonstrukciju prvobime, još nepronađene hrvatskoglagoljske Biblije. Prijevodi Biblije, temeljne knjige kršćanske civilizacije, imaju veliko književno i kulturno značenje. Mnogi su se narodi upravo preko biblijskih tekstova jezično uključili u prostor kršćanske kulture, prostor koji se rasprostirao od Male Azije preko Sredozemlja sve do najudaljenijih obala sjevene Europe (CHADWICK, 1995; BROWN, 1997). Proučavanje prvotnih svetopisamskih prijevoda već vrlo dugo zauzima istaknuto mjesto u biblijskim filološkim istraživanjima. Tradicija je mnogih biblijskih knjiga složena i opsežna, jer su prvotno starozavjetni i novozavjetni spisi bili tradirani na više jezika, na semitskim jezicima, hebrejskom i aramejskom, kao i na nesemitskim, grčkom i latinskom. Ove su pak matice služile kao predlošci prijevodima Biblije na orijentalne jezike, sirijski, koptski, etiopski, armenski, arapski i dr., kao i na gotski i staroslavenski jezik i kasnije na europske narodne jezike. Staroslavenski biblijski prijevod, koji su za potrebe slavenske liturgije u Moravskoj sastavili solunska braća Konstantin-Ćiril i Metodije', nije do današnjih dana sačuvan u izvornom obliku, ali se znatan njegov dio može rekonstruirati na temelju maloga broja spomenika koji su mu ostali vrlo bliski (MAREŠ, 1981., 105). Pomnim ispitivanjima glagoljskih i ćirilskih svetopisamskih tekstova, konzultirajući i druge izvore pisane tradicije, mnogi se paleoslavisti već duže vremena trude odgonetnuti ćirilometodski arhetip slavenske Biblije.“ ' Kako saznajemo iz_jednog od najvažnijih ćirilometodskih izvora, Žitja Metodijeva, Metodije je za potrebe slavenskoga bogoslužja preveo cijelu Bibliju, osim Makabejskih knjiga, s grčkoga: »Ponajprije od svojih učenika izabere trojicu svećenika, vještih brzopisaca, i za kratko vrijeme prevede sve knjige Pisma potpuno. osim Makabejaca. i to s grčkoga jezika na slavenski — za šest mjeseci ... A prije toga preveo je s Filozofom samo Psaltir i Evanđelje s Apostolom...« Cit. prema BRATULIĆ, 1985., 115-116. * Usp. monografške prikaze i citiranu literaturu u THOMSON, 1998. i GARZANITI. 2001.