Tekstovi Tobije, Judite, Estere i Knjiga Makabejaca nalaze se u biblijskim lekcijama
mnogih hrvatskoglagoljskih brevijara i misala i namijenjeni su, kao i u latinskim brevija-
tima, liturgijskim čitanjima tijekom mjeseca rujna.

Knjiga o Tobiji lijepa je pripovijetka o slijepom starcu Tobitu, njegovu sinu Tobi
majki Sari. Sadržaj poznajemo: kada ih je snašla nevolja, Bog šalje arkanđela Rafaela da
bogobojaznim i milosrdnim nesretnicima pruži utjehu i radost. Knjiga o Tobiji sačuvana
Je u cijelosti u četiri hrvatskoglagoljska brevijara: Varikanskom 5 iz sredine 14. siolj
Moskovskom, plenarnom brevijaru iz 1442/1443. godine i u dva novljanska brevijara: [.
Novljanskom iz 15. stoljeća i II. Novljanskom iz 1495. godine. Pojedine glave iz Knjige o
Tobiji nalazimo i u petnaest rukopisnih hrvatskoglagoljskih brevijara, koji potječu od
početka 14. do konca 15. stoljeća, tc u tri tiskana, Prvotisku brevijara iz 1491, Baromiće-
vu iz 1493. i Brozićevu brevijaru iz 1561. godine."

Knjiga o Juditi, židovskoj udovici koja je lukavstvom pogubila asirskoga vojskovođu

loloferna i oslobodila domovinu, pripada onim biblijskim temama koje snažno i postoja-
1o nadahnjuju europsku književnost i umjetnost sve do naših dana. Prvotno napisana na
hebrejskom ili kaldejskom jeziku, u Palestini potkraj II. ili početkom I. stoljeća prije
Krista, Knjiga o Juditi danas je sačuvana u dva različita prijevoda, u Septuaginti i Vulga-
li. Jeronimov prijevod, koji je bio osnovom i hrvatskoglagoljskim tekstovima o Juditi,
načinjen je prema izgubljenom kaldejskom tekstu.

Čitanja iz Knjige 0 Juditi postoje u dvadesel i jednom hrvatskoglagoljskom brevijaru.
uni broj glava teksta, ali katkad uz izostavljanje i skraćivanje, sadrži pet brevijara:
Utikanski 5, Brevijar Vida Omišljanina iz 1396. godine, zatim najstariji hrvatskoglagolj-

ski brevijar 7 Vrbnički (s kraja 13. ili početka 14. stoljeća), Moskovski te I. i II. Novljanski
revijar. U ostalim izvorima, ovisno o tipu brevijara, nalazimo veće ili manje dijelove iz
knjige o slavnoj židovskoj udovici. Tako plenarni brevijari imaju dulje, dok kraći brevi-
Jari (primjerice putni) posjeduju kraće lekcije. Kritičko izdanje hrvatskoglagoljskog tek-
sla Knjige o Juditi objavio je J. Hamm na temelju šesnaest rukopisnih i dva tiskana
evijara. Za cjelovite tekstove on je pretpostavio postojanje dviju matica i tri tipa, dok se
SSlali, kraći ili dulji, odlomci vežu na pune tekstove. Ovim izdanjem i studijom o filijacij-
skim odnosima brevijarskih tekstova, J. Hamm je pokazao na koji bi način valjalo kritički
Prirediti i druge biblijske tekstove. Napomenuo je, također, da starozavjetni tekstovi pre-
vedeni s latinskog jezika zahtijevaju posebnu studiju, koja bi mogla donijeti zanimljive i
"ijedne rezuliate. '

Sličnoga je sadržaja kao Judita i pripovjetka o Esteri, Židovki koja hrabrošću i domo-

nubljem spašava svoj narod, koji je trpio perzijsku vladavinu (538-333 pr. Kr.) Autor,
\POznati Židov, Knjigu o Esteri napisao je na hebrejskom jeziku, a danas su sačuvane
vije verzije teksta, kraća hebrejska i duža, grčka (Septuagintina). Jeronim se za svoj
auvnskl prijevod poslužio hebrejskim tekstom, koji je dopunio dijelovima iz Septuaginte.
Sim manjih odlomaka (10,4 — 16,24), koji se smatraju deuterokanonskima, Knjiga o
Sleri ubraja se u protokanonske starozavjetne tekstove.

     

 

 

 
  

 

 

 

 

iM Šwnc studije o Tobiji i Esteri u hrvatskoglagoljskim brevijarima, što su ih priredile A. Nazor
ud antelić, nalaze se u rukopisu u Staroslavenskom zavodu u Zagrebu.

Zapna." Hamm, Judita u hrvatskim glagoljskim brevijarima, Radovi Staroslavenskog zavoda 3,

8reb 1958, str. 103-201.

s23