Tekstovi Tobije, Judite, Estere i Knjiga Makabejaca nalaze se u biblijskim lekcijama mnogih hrvatskoglagoljskih brevijara i misala i namijenjeni su, kao i u latinskim brevija- tima, liturgijskim čitanjima tijekom mjeseca rujna. Knjiga o Tobiji lijepa je pripovijetka o slijepom starcu Tobitu, njegovu sinu Tobi majki Sari. Sadržaj poznajemo: kada ih je snašla nevolja, Bog šalje arkanđela Rafaela da bogobojaznim i milosrdnim nesretnicima pruži utjehu i radost. Knjiga o Tobiji sačuvana Je u cijelosti u četiri hrvatskoglagoljska brevijara: Varikanskom 5 iz sredine 14. siolj Moskovskom, plenarnom brevijaru iz 1442/1443. godine i u dva novljanska brevijara: [. Novljanskom iz 15. stoljeća i II. Novljanskom iz 1495. godine. Pojedine glave iz Knjige o Tobiji nalazimo i u petnaest rukopisnih hrvatskoglagoljskih brevijara, koji potječu od početka 14. do konca 15. stoljeća, tc u tri tiskana, Prvotisku brevijara iz 1491, Baromiće- vu iz 1493. i Brozićevu brevijaru iz 1561. godine." Knjiga o Juditi, židovskoj udovici koja je lukavstvom pogubila asirskoga vojskovođu loloferna i oslobodila domovinu, pripada onim biblijskim temama koje snažno i postoja- 1o nadahnjuju europsku književnost i umjetnost sve do naših dana. Prvotno napisana na hebrejskom ili kaldejskom jeziku, u Palestini potkraj II. ili početkom I. stoljeća prije Krista, Knjiga o Juditi danas je sačuvana u dva različita prijevoda, u Septuaginti i Vulga- li. Jeronimov prijevod, koji je bio osnovom i hrvatskoglagoljskim tekstovima o Juditi, načinjen je prema izgubljenom kaldejskom tekstu. Čitanja iz Knjige 0 Juditi postoje u dvadesel i jednom hrvatskoglagoljskom brevijaru. uni broj glava teksta, ali katkad uz izostavljanje i skraćivanje, sadrži pet brevijara: Utikanski 5, Brevijar Vida Omišljanina iz 1396. godine, zatim najstariji hrvatskoglagolj- ski brevijar 7 Vrbnički (s kraja 13. ili početka 14. stoljeća), Moskovski te I. i II. Novljanski revijar. U ostalim izvorima, ovisno o tipu brevijara, nalazimo veće ili manje dijelove iz knjige o slavnoj židovskoj udovici. Tako plenarni brevijari imaju dulje, dok kraći brevi- Jari (primjerice putni) posjeduju kraće lekcije. Kritičko izdanje hrvatskoglagoljskog tek- sla Knjige o Juditi objavio je J. Hamm na temelju šesnaest rukopisnih i dva tiskana evijara. Za cjelovite tekstove on je pretpostavio postojanje dviju matica i tri tipa, dok se SSlali, kraći ili dulji, odlomci vežu na pune tekstove. Ovim izdanjem i studijom o filijacij- skim odnosima brevijarskih tekstova, J. Hamm je pokazao na koji bi način valjalo kritički Prirediti i druge biblijske tekstove. Napomenuo je, također, da starozavjetni tekstovi pre- vedeni s latinskog jezika zahtijevaju posebnu studiju, koja bi mogla donijeti zanimljive i "ijedne rezuliate. ' Sličnoga je sadržaja kao Judita i pripovjetka o Esteri, Židovki koja hrabrošću i domo- nubljem spašava svoj narod, koji je trpio perzijsku vladavinu (538-333 pr. Kr.) Autor, \POznati Židov, Knjigu o Esteri napisao je na hebrejskom jeziku, a danas su sačuvane vije verzije teksta, kraća hebrejska i duža, grčka (Septuagintina). Jeronim se za svoj auvnskl prijevod poslužio hebrejskim tekstom, koji je dopunio dijelovima iz Septuaginte. Sim manjih odlomaka (10,4 — 16,24), koji se smatraju deuterokanonskima, Knjiga o Sleri ubraja se u protokanonske starozavjetne tekstove. iM Šwnc studije o Tobiji i Esteri u hrvatskoglagoljskim brevijarima, što su ih priredile A. Nazor ud antelić, nalaze se u rukopisu u Staroslavenskom zavodu u Zagrebu. Zapna." Hamm, Judita u hrvatskim glagoljskim brevijarima, Radovi Staroslavenskog zavoda 3, 8reb 1958, str. 103-201. s23