Piše Vesna Badurina Stipčević ABIMAHMSPRAL MNM AMNO UREMIREPAT U hrvatskim samostanskim ko no hrvatskoglagoljska Biblija kao Gjeloviti kodeks nije potvrđena. Na nj niji podatak, koji bi se mogao odnositina glagoljsku Bibliu, potečeiz1380. godine, icama i župnim arhivima sačuvane su i pronađene mnoge srednjovjekovne latinske Biblije, 0 postojanje upućuju neki arhivski podatci. Najra- da se u inventaru ostavštine zadarsko- ga trgowca Damjana spominje .ltem una Bibla in sclavia lingua pignorata per ducatis duobus auri.* značenje, brojni su narodi jošodantike preko biblij- l,l] rijevodi Biblije imaju veliko kulturno i književno skih tekstova bili uključe ske kulture. Proučavanje pak prvotnih biblijskih prijevoda eć vrlo dugo zauzima istaknuto mjesto u filološkim istra- živanjima. Starozavjetni i novozavjetni spisitradirani su na hebrejskom, aramejskom, grčkom i latinskom jeziku, a ove su matice služile kao predlošci prijevodima Biblije na orijentalne jezike, na gotski i staroslavenski jezik i ka- snije na europske narodne jezike. Staroslavenski biblijski prijevod,kojisu u . stoljeću za potrebe slavenske liturgije u Moravskoj sastavila Solunska braća, Konstantin Ćiril Čitanje proroka Jodlaiz 1.vrbničkog misalaiz 1456. godine uširoki prostor kršćan« Metod, nije u izvornom obliku sačuvan do današnjih dana, znatan dio može rekonstruirati na temelju a koji su mu ostali vrlo bliski, Hrvatisu, počevšiod druge polovice . stoljeća, uz latinsko počeli upotrebljavati glagoljično pismo i staroslavenski livurgijskijezik. Glagoljica i hrvatskocrkvenoslavenskijezik postali su temeljem hrvatske glagoljične pismenosti kroz duginizstoljeća. U hrvatskim samostanskim knjižnicama i župnim arhivima sačuvane su i pronađene mnoge sred- njovjekovne latinske Biblije, no hrvatskoglagoljska Biblija kao celoviti kodeks nije potvrđena. Na njezino postojanje upućuju neki arhivski podaci. Najraniji podatak, koji bi se mogao odnositi na glagoljsku Bibliju, potječe iz 1380. z k