OGLEDI U svojoj burnoj povijesti, u kojoj je često podnosio tiraniju mnogih velesila (asirsko zarobljeništvo, babilonsko sužanjstvo, perzijsku vladavinu, grčko—egipatsku i grčko-sirijsku okupaciju), Izrael je tek u borbi Makabeja- ca za oslobođenjem domovine od grčke vlasti, odbacio jaram tuđe vladavi- ne.? Naime, još je za vladavine Aleksandra Vellkoga utjecaj helenističke kulture u Izraelu kao i u drugim zemljama Aleksandrova carstva bio dosta jak, ali su njegovi nasljednici nastojali silom helenizirati Judeju i zatrti i igiju. Kako je jedan od takvih nasljednika, Antioh IV. Epifan, vladar iz obitelji sirijskih Seleukovića, u borbi za proširenjem svoje vlasti vodio odlučnu i rigoroznu politiku grecizacije kraljevstva, u židovskome je narodu došlo do pobune pod vodstvom braće Makabejaca. Židove je posebno razbjesnila njegova pljačka Jeruzalema i oskvrnjenje jeruzalemsko- ga Hrama podizanjem kipa grčkome bogu Zeusu Olimpijskome. Sedmorica braće predvođena Judom Makabejcem podigla su narodni ustanak i u mnogim su bojnim okršajima s kraljevom vojskom uspjeli osloboditi Izra- elce tuđinske vlasti, pa čak i obraniti sunarodnjake koji su živjeli u susjednim neprijateljski raspoloženim državama. Osobito je teška bila Judina borba za povratak središta vjerskoga života, tj. za očišćenje i posvećenje jeruza- lemskoga Hrama. Stoga je Juda Makabejac naredio da se 25. dan devetoga mjeseca (kisleva), kada je ponovno nakon tri godine očišćen Hram i kada su prinesene žrtve paljenice, posebno slavi i ubuduće kao blagdan posve- ćenja Hrama, odnosno kao blagdan na spomen pobjede nad Sirijcima i na spomen oslobođenja od tuđinske vlasti. Sva ta povijesna događanja iz makabejskoga razdoblja osim u biblijskim Knjigama o Makabejcima, opisana su i u grčkim djelima židovskoga pisca JOS\pa Flavija (1. st. poslije Krista) Židovske starine i Židovski rat. Ondje stoji da je Hanuka bio veliki blagdan, dan radosti, vrlo omiljen u narodu. Slavio se osam dana, počevši od 25. kisleva, a najsveč:miii je bio osmi dan. Tada su vođene procesije s brslianovim i palminim grančicama uz pjevanje prigodnih psalama i svirku citara, harfa i cimbala. Hram je bio iznutra i izvana svečano ukrašen zlatnim vijencima i štitovima (kao znak vo]mčke pobjede). Prinošene su žrtve paljenice u čast posvećenja novoga oltara i obnovljenoga Hrama. Posebno obilježje blagdana bila je i upotreba svjetla, zbog toga se Hanuka naziva i Blagdanom svjetla. Pred kućama su paljene svjetiljke, dodajući po jednu za svaki novi dan tijekom osam dana. I u Hramu su se svečano palila svjetla na svijećnjaku sa četiri kraka, svaki dan po jedno novo svjetlo.* 2 W. Keller, Povijest Židova. Od biblijskih vremena do stvaranja Izraela, Zagreb, Naprijed, 1992, str. 17. 3 O Hanuki usp: — . v. Maccabees, Books of, The Zondervan Pictorial Encyclopedia of the Bible, Michigan, Zondervan Publishing House, 1976 vol. IV, str. 11; A. Rebić, Biblijske starine, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1992, str. 209. s1