Vesna BADURINA STIPČEVIĆ
Tobija, Judita i Estera
u hrvatskoglagoljskim brevijarima
Hrvatskoglagoljske liturgijske knjige, brevijari, an-
tologije su raznovrsnoga srednjovjekovnog štiva: homi-
lija, legendi, antifona, sanktorala, kalendara i dr. Naj-
veći pak njihov dio tvore lectiones Biblicae, čitanja iz
Biblije kroz crkvenu godinu, koja mogu biti kraća ili
duža, već prema tipu brevijara kojemu pripadaju. Bre-
Vijarska čitanja tvore starozavjetni i novozavjetni spisi,
& po brojnosti i duljini teksta osobito su zanimljive
upravo knjige Staroga zavjeta.
U hrvatskoglagoljskim brevijarima, kojih je iz raz-
doblja od kraja 13. do polovice 16. stoljeća sačuvano
trideset rukopisnih i iri tiskana - prvotisak brevijara
(1491), zatim izv. Baromićev brevijar (1493) i Brozi-
ćev brevijar (1561) - nalaze se čitanja iz mnogih staro-
Zavjetnih knjiga. To su: Geneza, Izlazak, Rut, Prava i
Druga knjiga o Samuelu, Prava i Druga knjiga o Kra-
ljevima, Tobija, Judita, Estera, Job, Psalmi, Mudre
itreke, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama, Mudrost,
Sirah, Izaija, Jeremija, Tužaljke, Ezekiel, Daniel, Hoše-
4 Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nakum, Habakuk,
Sofonija, Hagej. Zaharija, Malahija, te Prva i Druga
knjiga o Makebejcima! (1)
Prema tekstološkim istraživanjima J. Vajsa, koja su
Obuhvatila hrvatskoglagoljske biblijske tekstove i ćiril-
Ske biblijske tekstove drugih staroslavenskih redakcija,
kao i grčke i latinske prijevode Biblije, neki su od na-
Ših tekstova nastali u vrlo ranom razdoblju, tj. potječu
iz ćirilometodskoga književnog razdoblja (2). Dapače,
koji put čuvaju i arhaičnije biblijske prijevode od ćiril-
Skih rukopisa. te su stoga vrlo važan izvor za rekon-
Strukciju prvobitnoga staroslavenskoga prijevoda Bibli-
je. Prema spomentom autoru, u hrvatskoglagoljskim
brevijarima i misalima nalazi se oko polovica original-
noga biblijskog teksta, tj. 600 glava. Od toga broja,
Sko 380 glava slijedi grčki prijevod Biblije (a grčki je
' A. Nazor, The OL Testameni in Croato-Glagolitic Manuscript
Transtation, Ninih World Congress of Jewish Studies (Hebrew and
1ge6), Division D. Volume 1, Jem
Jewish Iamguages, Other Lunyi
19%6, sar. 70.
* J. Vajs, Nejstarši brevidi chrvatsko-Maholsky, Prag 1910, ste
CVIkCVI. O hrvatskoglagoljskim biblijskim tekstovima usp. još J.
Sveto pismo u hrvatskoglagoljskim liturgijskim kodeksi
Ma, Polata kvnigopisinoja 14-15, Nijemegen 1986,
netodski i staroslavenski prijevodi U hrvatskoglagolj-
a, Slovo 16, Zagreb 1986. str. 87-94
skim prijepi
209
tekst bio predložak prvome slavenskome prijevodu),
dok ostale biblijske glave prate latinski predložak.
Biblijski tekstovi koji su preuzeti iz zajedničkoga
staroslavenskoga korpusa, na hrvatskome su prostoru
bili prilagođavani zapadnoj crkvenoj tradiciji. Osobita
je bila franjevačka reforma liturgijskih knjiga u 13. sto-
ljeću kad su hrvatskoglagoljki brevijari i misali trebali
biti adaptirani prema brevijarima i misalima Rimske cr-
kve. Hrvatski su glagoljaši pritom primijenili specifi-
čan prevodilački postupak, tako da nisu uvijek iznova
prevodili biblijske tekstove prema Vulgati. nego su
često starim, tradiranim, ćirilometodskim i staroslaven-
skim prijevodima s grčkog jezika dodavali početak i
kraj adaptiran prema latinskom predlošku. Isto su tako
i pojedine biblijske knjige u reformiranim brevijarima
iznova prevedene prema Vulgati, dok su u drugim bre-
vijarima sačuvani stariji prijevodi prema Septuaginti
G)
Uz biblijske tekstove naslijeđene iz staroslavensko-
ga književnog vrela i poslije prilagođavane zapadnoj
crkvenoj i književnoj tradiciji, u korpusu hrvatskogla-
goljskih starozavjetnih tekstova postoje i značajni mla-
di prijevodi. Tako su tekstovi Tobije, Judite, Estere,
Knjige mudrosti, Propovjednika i dr. već u starijim hr-
vatskoglagoljskim brevijarima poznati samo u prijevo-
dima s latinskih predložaka. Ti prijevodi nisu tradirani
z crkvenoslavenskih matica, nego su ih hrvatski glago-
ljaši oblikovali na vlastitome tlu. Prevođenje biblijskih
tekstova na hrvatskocrkvenoslavenski jezik razumijeva
da su glagoljaši vladali latinskim jezikom. prevodilač-
kom vještinom, ali i da su poznavali biblijske sadržaje
i likove, biblijske komentare. lako postoji nemalo pri-
mjera u kojima je vidljivo da su svoj predložak po-
grešno shvatili i nevješto preveli, hrvatski su glagoljaši
ovim prijevodima bili prethodnici kasnijim hrvatskim
prevoditeljima Biblije, a glagoljski biblijski tekstovi pi-
sani hrvatskocrkvenoslavenskim jezikom tradicijsko su
vrelo iz kojega korijene vuku i prijevodi Biblije na živi
hrvatski jezik.
Da bismo upozorili na ljepotu i tečnost stila hrvat-
skoglagoljskih prijevoda, navest ćemo nekoliko odlo-
maka iz Knjiga o Tobiji, Juditi i Esteri iz 11. Novljan-
skog brevijara. Ovaj je hrvatskoglagoljski brevijar
* ), Tandarić, op. cit.ste. 20-21