V. BADURINA-STIPČEVIĆ, Translacija sv. Pavla Pustinjaka u 'SLOVO 58 (2008) jezik već prije 6. stoljeća, a ubrzo zatim i na orijentalne jezike, sirijski, koptski, etiopski, arapski, pa i na staroslavenski. U brojnim dužim i kraćim verzijama legenda je činila dio mnogih srednjovjekovnih zbornika i mineja, koji su se upotrebljavali u istočnoj književnocrkvenoj tradiciji. U europskoj srednjovjekovnoj književnosti bila je sastavni dio hagiografskih zbirki Vitae patrum, potvrđenih u brojnim rukopisnim verzijama i tiskanim izdanjima i prevedenih na mnoge europske jezike. 'Uzdruge tekstove o pustinjacima i pustinjakinjama, anahoretske anegdote i sentencije, starijoj hrvatskoj književnosti dobro je poznata i legenda o prvom pustinjaku Pavlu. Hrvatska srednjovjekovna književnost posjeduje pet glagoljskih tekstova Pavlove legende. Glagoljske legende potječu iz različitih književnih predaja, jer dvije legende koje se nalaze u zbornicima pripadaju grčkobizantskoslavenskoj tradiciji, a tri teksta u liturgijskim knjigama, brevijarima, prate latinske izvore Pavlove Vita.* Najstarija hrvatskoglagoljska legenda potvrđena je djelomično u Akademijinu glagoljskom fragmentu sign. 32b (21,6 x 16,5 cm).* Sudeći po ostacima glagoljske folijacije ovaj je dvolist, zajedno s Akademijinim glagoljskim fragmentom sign. 32c, činio dio većega srednjovjekovnoga zbornika koji je pripadao biblioteci obitelji Fanfogna iz Zadra. Fragment sadrži samo drugi dio Pavlove legende, tj. od mjesta kada gavran donosi kruh pustinjacima pa do kraja. Ovaj odlomak pisan glagoljskim ustavom na pergameni potječe iz druge polovine 15. stoljeća, ali je zapravo prijepis starijega predloška. Na to upućuje jezična starina teksta odnosno sintaktičke i leksičke osobitosti. Drugi zbornički tekst — naslovljen Žitie svetago Pavla prvago remeti — sačuvan je u cijelosti u Žgombićevu zborniku (ff. 1+125, dimenzija 19,2 x 13,4 cm).“ To je kodeks duhovnoga sadržaja iz 16. stoljeća, pisan kurzivnom glagoljicom na papiru, a prema jezičnim osobinama i po tome što se u njemu spominju toponimi /stra i Učka, pripada istočnoj Istri. Zbornik je nazvan po Benku Žgombiću, gvardijanu franjevačkoga samostana sv. Marije Magdalene u Dubašnici na otoku Krku, a danas je pohranjen u Arhivu * Svi glagoljski tekstovi Pavlove legende tekstološki su obrađeni i kritički izdani u knjizi: BADURINA-STIPČEVIĆ 1992. + ŠTEFANIĆ 1970: 12. “ ŠTEFANIĆ 1970: 43. 286