Ortografija se još služi grafemima (slovi- ma) za glasove kojih više nema, koji su gla- sovnim promjenama nestali iz jezika, ali se slova kojima su se označivali još neko vrijeme rabe u konkurenciji sa slovima za glasove s kojima su se ti izgubljeni glasovi izjednačili. Kao_posljedica. teritorijalne diferencijacije i utjecaja različitih jezika i narječja nastaju lo- kalne in; cenzije«.? O broju redakci e koje se zovu »redakcije« ili »re- i »podredakcija« među paleoslavistima (ljudima koji se bave slave: om_starinom, ponajprije starim sla- venskim jez ima) ne postoji opće slaganje. Svi razlikuju barem šest redakcija: 1. make- donsko-bugarska, 2. srpska, 3. hrvatska, 4 češka, 5. istočnoslavenska (ruska), 6. rumunj- ska. Otvoreno je pitanje je li makedonsko-bu- garska redakcija jedna redakcija s dvjema pod- redakcijama ili je riječ o dvjema posebnim re- dakcijama, bugarskoj i makedonskoj. Sličan je problem i na istočnoslavenskom području gdje je također za neke upitno je li riječ o jednoj redakciji s dvjema ili trima podredakcijama ili su to dvije, odnosno tri posebne redakci- jeg ruska, ukrajinska i bjeloruska. Prijeporan je za neke i položaj bosanskih rukopisa. Riječ je zasigurno o tekstovima koji pokazuju više po- sebnosti: obično se u ima čuvaju stari prije- vodi ohridske prevoditeljske škole, a pisani su posebnim oblikom ćirilice koja se zove zapad- na ćirilica ili bosančica i koja je pod velikim * Precizno govor utjecajem glagoljice. Kada se tomu dodaju i prevladavajuće osobine zapadnoštokavskih go- vora, mislim da je u pravu Herta Kuna kada tvrdi da je riječ o posebnoj redakciji. Ipak, ima onih koji bosansku redakciju smatraju samo podredakcijom. Tada se međutim otvara pita- nje koje je redakcije to podredakcija, hrvatske ili srpske. Jasno je da u velikoj mjeri njihov od- govor ovisi o njihovoj političkoj i nacionalnoj pripadnosti. Rumunjska je redakcija miješana. Razvila se miješanjem istočnoslavenske i bu- garske redakcije, a položaj posebne redakcije osiguravaju joj rijetki rumunjski elementi koji su prodirali u te rukopise.! Udio lokalnih elemenata u različito je vri- jeme i u raznim redakcijama različit. Obično se smatra da su zbog konfesionalne i pismovne izdvojenosti upravo u hrvatsku redakciju naj- prodirali elementi govornoga hrvat: skog jezika. Crkvenoslavensko razdoblje traje do uspostave nacionalnih ili regionalnih knji- ževnih jezika. U Hrvatskoj se kao njegov kraj uzima 1561. godina," a drugdje ono također traje do polovice 16. ili do 17.st. Može se reći da su u tom razdoblju dominantne centrifu- galne tendencije. Sociolingvistički se odnos između crkvenoslavenskoga i govornoga jezika može definirati kao odnos diglosije, osim u Rumunjskoj gdje je jasno riječ o bilingvizmu.? Mislim da u Hrvatskoj možemo zapravo go- voriti o triglosiji: stanju s tri jezične inačice. redakcija je nesvjesno, spontano mijenjanje teksta pri prepisivanju, a recenzija svjesno, plansko mijenjanje jezične norme. U priksi se međutim vrlo često i naziv redakcija rabi u drugom značenju. 19 Crkvenoslavenski se kao liturgijskijezik u Rumuniskoj rabio do 17. s "! Te je godine Nikola Brozić iz Omišlja u Veneciji tiskao svoj.brevijar koji se smatra posljednjom knjigom tiskanom izvornom hrvatskom inačicom crkvenoslavenskoga jezika. Nakon toga započela je u hrvatskoglagoljskim lirurgij- skim knjigama rusifikacija jezika. % Diglosijaje stanje kada se dva srodna, normirana jezična sustava rabe u točno određenim i međusobno raz- graničenim funkcijama, za razliku od bilingvizma gdje je riječ o dvama (ili više) različitim jezicima (sustavima).. 286