Milan Mihaljević Staroslavenski institut, Zagreb Udvojeni suglasnici (geminate) u hrvatskoglagoljskim tekstovima Udvojeni suglasnici u hrvatskoglagoljskim tekstovima mogu se podijeliti na tri skupine: 1. one u stranim riječima, 2. one nastale ulančavanjem i potpunom asimilacijom (rassuditi) i 3. one nastale ispadanjem jerova. U 1. riječ je samo o preuzimanju stranoga načina pisa- nja. Osim udvojenih suglasnika, u 2. su česti primjeri etimološkoga pisanja (razsuditi) te stegnuti oblici s jednim suglasnikom (rasuditi). Tu se udvojeni izgovor mora pretpostaviti barem kao međustupanj. Bez toga je teško opisati promjenu zž u žd. U 3. je skupini uvijek udvojeni suglasnik, a žž se nikad ne mijenja u žd. Zbog različita ponašanja primjeri iz 2. i 3. moraju biti različito prikazani. Autor pokazuje kako se to može napraviti s pomoću autosegmenine fonološke teorije. U oba je slučaja riječ o izvedenim geminatama za koje nije prihvatljiv jednokorijenski prikaz s pridruženom morom. Primjeri iz 2. ne mogu se prikazati ni kao dvije istovrsne melodije pridružene dvama korijenima ako se asimilacija opisuje kao širenje. Takav bi prikaz za one primjere iz 3. koji su unutar morfema kršio načelo OCP. Zato se za 2. predlaže prikaz u kojemu su dva korijena pridružena jednoj me- lodiji, aza 3. prikaz u kojemu dva identična suglasnika pripadaju pristupu dvaju susjednih slogova od kojih je prvomu jezgra prazni samoglasnik. 1. Uvod Jedan je od složenijih problema pri sustavnom opisu fonološke strukture (i uspostavi fonološkoga sustava) hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika interpretacija grafijskoga udvajanja suglasnika koje je u hrvatskoglagolj- skim tekstovima razmjerno često. Pitanje je koja je funkcija udvojenih suglasnika. Je li to samo grafijska pojava uvjetovana različitošću morfo- loškoga (morfofonemskoga) i fonološkoga (glasovnoga) prikaza ili pak udvojeno pisanje upućuje i na udvojeno izgovaranje suglasnika? Ako i glasovno postoje udvojeni suglasnici, pitanje je kakav je njihov fonološki položaj, tj. je li riječ o pravim ili pak samo o lažnim geminatama, odnosno 43