SLOVO, sv. 56-57 (2006-'07), 333-349, Zagreb 2008. — UDK: 801.25 : 003.349.1711/12"(497.13) GLAGOLSKI OBLICI U HRVATSKOGLAGOLJSKIM FRAGMENTIMA 12. I 13. ST. Milan MIHALJEVIĆ, Zagreb 1. UVOD Anica Nazor je 1963. formulirala jezične kriterije za određivanje granice “koja će nam pokazati što ide pod naziv crkvenoslavenski jezik, a što ne ide".' Njezini kriteriji dobro razlučuju pojave koje su dio hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika od onih koje se mora pripisati samo hrvatskomu jeziku.? Rad je bio motiviran ponajprije potrebom da se odredi koji se hrvatskoglagoljski zbornici iz 15. i 16. st. i koji tekstovi u njima mogu upotrijebiti kao izvori za Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije. Zanimljivo je međutim primijeniti njezine kriterije i na starija razdoblja, osobito na prijelazno razdoblje 12. i 13. st. kada je i oblikovan poseban, hrvatski tip crkvenoslavenskog jezika. Osim s hrvatskim jezikom, jezik tekstova tog razdoblja nužno je usporediti i s jezikom kanonskih starocrkvenoslavenskih tekstova kako bi se odredio odnos među njima i utvrdio omjer novih i naslijeđenih jedinica i pojava. U ovom se članku opisuju glagolski oblici u najstarijim hrvatskoglagoljskim fragmentima, uspoređuju se s onima u kanonskim tekstovima i u hrvatskom jeziku kako bi se odredilo koje se stare pojave dobro čuvaju, a što se promijenilo. 2. INFINITIV I SUPIN Infinitivni su oblici u fragmentima obilato potvrđeni. Tvoreni su nastavkom -ti i nema primjera otpadanja dočetnoga -i. U primjeru postavity s prve stranice Kijevskih listića dočetno je -i zamijenjeno jerijem (-y), što može svjedočiti o gubljenju razlike između tih dvaju fonema. Valja napomenuti da je u Splitskom fragmentu misala s početka 13. st. -i najčešće zamijenjeno jatom, ali to je samo grafijska pojava jer je taj fragment izrazito ikaviziran i potpuno je izgubio razliku između i i_&:) učinitć 1 NAZOR 1963:73. Kriteii za glagolske oblike nalaze se nasr.72- > Usp. ŠTEFANIĆ 1957: $6-87 i MIHALJEVIĆ 2003: 52 333