Milan Mihaljević: Nekoliko pabiraka iz hrvatskoglagoljskih kodeksa Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, knj. 25 (1999), str. 223-232 UDK 808.62 (091) [zvorni znanstveni rad Primljen 1. lipnja 1999. Prihvaćen za tisak 22. prosinca 1999. Milan Mihaljević Staroslavenski institut, Demetrova 11 10000 Zagreb Nekoliko pabiraka iz hrvatskoglagoljskih kodeksa Članak je nastavak ranijih priloga "Nekoliko Iingšvističkm zanimljivosti iz hrvatskoglagoljskih kodeksa" (Slovo 38, 1988.) i "Šrke i fraške glagoljaške" (Croatica 42-44, 1995/96.). U njemu se opisuju novi primjeri zanimljivih pogrešaka, rijetkih i neobičnih oblika koji su rezultat usputnoga "pabirčenja" po hrvatskoglagoljskim kodeksima. 1. Luče est' grest' edina s pokoem' neže obć ruc& s trudom' i utroeniem' d(u)še Navedeni tekst iz Propovjednika 4, 6 može se pročitati na listu 363d Brevijara Vida Omišljanina iz 1396. godine. Paralelni latinski tekst glasi: Melior est pugillus cum requie, quam plena utraque manus cum labore et afflictione animi.! Zanimljiva je u tom tekstu skupina utroeniem' duše, još točnije riječ utroenie. Usporedi li se crkvenoslavenski prijevod s latin- skim, vidi se da ta riječ označuje neko izjedanje, razdiranje ili tjeskobu duše, ukratko da cijela skupina znači zapravo "grizodušje". Duša, kada se razdire, dijeli se na više suprotstavljenih dijelova pa se može reći i da se utrojuje. Kaže se tako da se netko tko se jako izjeda rastrojio. Moglo bi se dakle na prvi pogled učiniti da je Vid preveo to biblijsko mjesto slo- bodno i kreativno. Stvar se međutim razjašnjava kada se navedeni tekst usporedi s paralelnim tekstovima u drugim brevijarima. Tako saznajemo da na istom mjestu II. novljanski brevijar iz 1495. na listu 197b ima utruždeniem, d(u)še, 1. vrbnički brevijar s početka 14. stoljeća na listu 228d utrueniem' d(u)še, a vatikanski brevijar lllirico 5 iz 1379. na listu 178b utrujenie d(u)še. Odmah postaje jasno da na tom mjestu Vid nije bio krea- 1 Vidi Biblia Sacra (II Scriptores): 774. 223