PROBLEMI NORMALIZACIJE U VEZI S POLUGLASOM (RAD NA RJEČNIKU OPĆESLAVENSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA HRVATSKE REDAKCIJE) Milan MIHALJEVIĆ, Zagreb U hrvatskoj su se redakciji tvrdi (stražnji) i meki (prednji) poluglas stopili u jedan vokal. Za taj vokal u hrvatskoglagoljskim tekstovima postoji više znakova. Znak #& pojavljuje se samo u FgMih* iz 12. st. U nekim rukopisima iz 12. i 13. stoljeća poluglas je označen znakovima & i u0). U ostalim se rukopisima bilježi znakovima T i 7 .(U daljnjem tekstu T => , * =" U upotrebi ovih dvaju znako- va nema stroge razlike. I jedan i drugi se pojavljuju u istom rukopisu, na istoj stranici i u istoj riječi. Oni su često u slobodnoj varijaciji, ali je njihov znakovni status različit., Dok se štapić javlja u redu, apostrof je samo nadredna oznaka. Stoga se apostrof često upotrebljava i onda kada je sigurno da na tom mjestu poluglas više nema (a ponekad nije ni imao) glasovne vrijednosti. Najprije ćemo razmotriti pojavu poluglasa na kraju riječi koja završava konso- nantom. Tu poluglas ima samo grafičku funkciju.! Pitanje je stoga da li ga u rječni- ku pisati ili ne. Budući da ga većina pisara piše (ne pišu ga jedino pisari najmlađih rukopisa kao npr. CTk_i CFat) i mi ga zadržavamo. Napominjemo da u hrvatskogla- goljskim tekstovima ne dolazi poluglas ako iza riječi koja završava konsonantom slijedi enklitika. To načelo najdosljednije provode MVat. , PsLob i BrVb, (ostali va- riraju). Tako možemo pronaći primjere: osvećajut se, vzvratim se, vzveselihom se, vzvah te, vzbranaet mi, ispl'nit se, utvr'dit se, obvćh te i pejut me u MVat4; vzgo- rit se, vzveličim se u PsLob; vazmet se, vezvraćaet se, vezvratim se, vzvratil bi, alii v'zvraćaet' se i v'zgraždaet' se u BrVO itd. To znači da se sekvenca s enklitikom per- cipirala često kao jedna riječ. *Kratice glagoljskih izvora v. str, 80. ! usporedi S. Ivšić, Slavenska poredbena gramatika, Školska knjiga, Zagreb 1970, 105; A. Leskien, Handbuch der Altbulgarischen Sprache, Carl Winter Universitštsverlag, Hei- delbeng 1962, 27; W. Vondrak, Altkirchenslavische Grammatik, Weidmannsche Buchhand- lung, Berlin 1912, 185 u drugom izdanju itd. s* 67